Jeste li se ikada vratili s putovanja s osjećajem da vam fali još “nešto”? Meni se to prestalo događati kad sam usporila. Kad sam počela birati mjesta na kojima ne “gledam”, nego živim. Dišem. Učim. Kušam.
Slow travel me naučio uživati u malim stvarima, a slow food da svaka sezona i svako mjesto imaju svoj jedinstveni okus.
Zamislite ovo: berem šljive u Lici, pravim pekmez s bakom u Istri, sušim smokve na terasi u Dalmaciji. I kad sve to ponesem doma – nastane priča. Teglica po teglica.
🌿 Putovanje koje ne traje danima, već ostaje godinama u tebi
U svijetu u kojem svi žurimo, ponekad je najdragocjeniji luksuz – stati. Odlučila sam usporiti i na putovanja gledati kao na priliku da upijem život, a ne da samo “obilazim”. Tada mi se otvorio cijeli novi svijet. I otkrila sam da on miriše. Na šljive, lavandu, vino i domaći kruh. To je bio moj početak slow travel filozofije, koja je sasvim prirodno dovela do – slow fooda. Moram napomenuti kako je to bio veliki izazov za mene jer sam tip koji je uvijek jurio sa mjesta na mjesto i vodio se onom moram što više toga vidjeti dok sam sad ovdje.
Kad sam nedavno prvi put spakirala ruksak s idejom da ne jurim kroz gradove nego da živim tamo gdje dođem – počela sam otkrivati pravu čaroliju putovanja. Ista stvar dogodila mi se i u kuhinji, kad sam shvatila da najfiniji okus dolazi onda kad se ništa ne radi na brzinu. No sve se dogodilo potpuno slučajno, rekla bih čak kontradiktorno – KUPNJOM MOTORA. Da, dobro ste pročitali. Suprugu je već dugo godina bila želja da nas dvoje, kad klinci odrastu, sjednemo na motor i kruzamo okolo. I meni se ta ideja činila prekrasnom ali samo u teoriji. Kad sam sjela na motor bila je to sasvim jedna druga priča, a zvala se strah! Iako je moj muž jako pedantan, smiren i pažljiv i vozio je toliko lijepo samo da se meni svidi vožnja na motoru, morali smo doći do kompromisa. A kompromis je glasio ovako: OK, idemo skupa na motoru ali ne želim samo prolaziti kroz svijet oko sebe, želim ga upiti, osjetiti…što sporije. Naravno, svidjela se i njemu ta ideja i evo nas danas tu gdje jesmo. Kruzamo Hrvatskom, uskoro i okolnim zemljama i živimo svoj “slow” san.
Što je slow travel i zašto se više sjećamo putovanja koja nisu bila savršeno isplanirana
Slow travel nije samo “sporo putovanje”, to je biranje manje destinacija, ali više doživljaja. Umjesto da “odradimo” 5 gradova u 7 dana, ostanemo duže na jednom mjestu, upijamo ritam mjesta, razgovaramo s lokalcima, učimo o sezonskoj hrani i tradiciji, saznamo ime prodavačice na tržnici, probamo vino od susjeda iz podruma (pa jedva izađemo iz njega) ili se skompamo sa ekipom u lokalnoj pivnici i ne koristimo Google Maps nego pitamo za put (to je bilo najteže). Tako nastaju priče i recepti.
– samo neki primjeri sa naših slow travel putovanja:
U Istri kad sam tražila gdje ću kupiti fini domaći sir, bakica na jednom imanju mi je usput dala recept za svoj liker od smokve. Jednostavno ponekad moraš biti brbljav!
U Lici nas je čovjek koji nas je vozio na polazišnu točku za zip line, nakon što smo se skompali, pozvao kod sebe na rakijicu i pekmez od šumskih borovnica. Blog sa tim pekmezom biti će jednom kad se ponovno dočepam tih borovnica. Iako sigurno ne bi škodile ni one kupovne.
- u Baranji smo naletjeli na supružnike koji imaju svoj OPG i htjeli su nam pripremiti svoj fiš paprikaš. Bez pretjerivanja bio je najbolji koji sam ikad jela!
Kako putovati 🐌„slow” po Hrvatskoj?
🛵 1. Na dva kotača – motorom ili biciklom
Kao novopečeni motoristi obožavamo zabačene planinske ceste, serpentine kroz šume i otvorene panoramske putove uz more. Ok lažem, ne volim serpentine ali se nadam da ću se uskoro opustiti i da ću zaboraviti na ove zavojite strahove. Iako smo i biciklisti nikad se nismo odlučili na ovaj način putovanja iako u okolici Zagreba ali i naravno po cijeloj državi postoji mreža označenih ruta kroz vinograde, uz rijeke i kroz nacionalne parkove. Istini za volju u okolici Zagreba imamo viksu pa se to svede na slow šljakanje svaki vikend.
🚂 2. Vlakom kroz kontinent
Putovanje vlakom kroz Slavoniju, Zagorje ili Gorski kotar nudi prizore koji podsjećaju na neka druga vremena – sela, drvene kuće, polja i usporeni život. Ima li bilo što drugo osim naših željeznica, a da više paše u ovu slow priču? 😉 Za moj pojam možda too slow hahaha. Jeste vi možda probali ovakav način putovanja po Hrvatskoj?
🏡 3. Spavaj lokalno
Zaboravi all-inclusive hotele. Biraj seoska domaćinstva tj. OPG-ove, obiteljske apartmane, eco lodgeove, hostele u obnovljenim zgradama. Tu se često doručkuje s domaćinima, pije rakija iz domaće radinosti i dijeli savjet kako ispeći najbolju janjetinu. Meni osobno su seoska domaćinstva najdraža jer tu znam da se mogu veseliti pernatim jastucima i bogatom doručku. Samo kad još ne bi pijevci tj.peteji (žumberački) kukurikali ranom zorom. 😉
🍲 4. Jedi tamo gdje jedu lokalci
Moj tata je uvijek govorio da je najbolja hrana tamo gdje je sparkirano najviše kamiona ili tamo gdje jedu lokalci. Ok, možda neću “marendati” u radničkom restoranu u Rijeci ali ću svakako isprobati fiš paprikaš u Baranji (kao što jesam), pašticadu kod neke none u Splitu (možda tamo gdje noćim), domaći kruh u Lici (kao što je bio onaj gdje sam kušala i pekmez od borovnica) ili kozletinu na Dugom Otoku, koju nakon toga više nikad nisam jela jer nije bilo prilike.
Slow travel destinacije u Hrvatskoj
📍Istra
Istra nam je svima među najdražim regijama u Hrvatskoj. Gdje god da kreneš u Istri naletiti ćeš na spektakularne krajolike, vidike ili odličnu gastronomsku ponudu. Zato npr. bicikliraj između Motovuna, Grožnjana i Buja. Posjeti vinarije, maslinare, zanatlije. Spavaj u kamenim kućama i slušaj zrikavce umjesto prometa, a ja ti ovdje donosim jednu novost. Ove godine po prvi puta u Istri se održava NOVA Eroica Istria – Truffle Tour, jedinstvena gravel biciklijada koja će spojiti sport, prirodu i gurmanske užitke. Prijavi se već danas i kreni u svoju, možda prvu “slow travel” avanturu.
📍Gorski kotar
Idealno za one koji žele mir, šumu i hladovinu. Šetnje, gljivarenje, vožnja motorom po zavojitim cestama. Ljudi srdačni, hrana konkretna, priroda čista. Ako misliš da nemaš što raditi par dana u Gorskom kotaru, ovdje sam da te razuvjerim. Doduše ja bih ovdje mogla samo sjediti i buljiti u jednu točku (drvo) ali kad to više ne bi htjela tu su kupališta, izletišta, adrenalinski parkovi, quadovi, ribolov, planinarenje… ili možda foto lov na medvjede?!?! Na žalost mnogima je Gorski kotar samo usputna stanica prema moru ali kad bi mu dali priliku ovdje bi imali što raditi tjedan dana, a da ne bi ni trepnuli.
📍Dalmatinska Zagora
Kažu za Zagoru da je naš nebrušeni dijamant.Ovdje vrijeme sporije teče. Sela s deset kuća, polja lavande, domaće vino i priče uz komin, netaknuta priroda. Osjetite miris ovih slikopriča? Ovdje se definitivno možete vratiti usporenom načinu života uz isprobavanje tradicionalnih jela koja nisu mjenjala recepture stoljećima. Sinjski arambašići (nešto slično kao sarma) koji su na popisu zaštićenih nematerijalnih kulturnih dobara Republike Hrvatske, teletina ispod peke, poljički soparnik (meni najdraži). A nakon te fine spize šetnja do Modrog jezera, jahanje konja u Sinju, posjet Klisu i Vrgorcu, a ni more nije daleko. Nema baš signala ni interneta ali još bolje zar ne?
📍Baranja i Slavonija
Rijeke, salaši, tamburice, kulen i rakija. Ljudi te pozdravljaju kao da se znate sto godina. Moji dečki rekli su da bi se ovdje preselili i to samo zbog gostoljubivosti ljudi. Da me na Potjeri pitaju koji kraj slovi za najdivnije ljude kao iz topa bih ispalila Slavonija i Baranja. Fiš paprikaš koji je osim riječne ribe poznat i po svojoj izvornoj, domaćoj, mljevenoj, crvenoj paprici, pa zatim crna slavonska svinja, naša hrvatska autohtona pasmina, salenjaci…. Mislim da moram prestat nabrajati jer sam sad gladna. 😉 Uglavnom ako se odmaknemo od hrane, a to je ovdje teško, kalorije možete malo istrošiti biciklirajući po recimo Panonskom put mira (Via pacis pannoniae) koji ide od Osijeka prema Bilju do vrata Kopačkoga rita – Kopačeva. Zatim se voziti brodićem po Parku prirode Kopački rit, posjetiti naše divne lipicance u ergeli Đakovo ili kušati fina lokalna vina u Zmajevcu.
📍Otoci izvan sezone
U svibnju ili rujnu, otoci poput Visa, Mljeta ili Lastova vraćaju se svojoj pravoj naravi. Prazne uvale, tišina, lokalna tržnica i dugi dani bez žurbe. Imala sam prilike ovo doživjeti dok sam par godina radila na Dugom Otoku. Glavna poštapalica ljudi na otoku bila je “a ki će to?” jer oni neće. I zaista slow travel ovdje je životni stil. Najveća akcija bila bi kad bi pošli u lignje. I to je vjerojatno više bilo meni napeto nego njima. Kad se god u Zagrebu stresiram, sjetim se tog “laganog” načina života kod njih. Probajte….miris bora ima drugačiju notu kad nema buke i turista.
Gradovi koji mijenjaju priču: Od masovnog turizma prema slow travelu
Sigurno ste već vidjeli po medijima da se sve više gradova, umornih od prekomjernog broja turista, buke i gubitka lokalnog identiteta, okreće održivom turizmu, a slow travel je srž tog pristupa. Umjesto da privlače tisuće posjetitelja dnevno koji će samo „proći i otići”, mnogi gradovi danas žele privući putnike koji dolaze ostati duže, trošiti lokalno i povezati se dublje s mjestom.
Neki od tih gradova su Ljubljana čiji je centar grada zatvoren za promet i sve potiče na šetnju, bicikliranje i zadržavanje u lokalnim kafićima. Grad promovira lokalne proizvode i ima jaku zelenu infrastrukturu. Turisti se ne tjeraju već se pozivaju da „žive grad”, a ne samo da ga posjete.
Barcelona već godinama ima problema s prekomjernim turizmom pa je uvela ograničenja za turističke autobuse i stambene najmove. Grad ulaže u kulturne ture, promociju manje poznatih kvartova i podržava lokalne obrtnike. Želja je da posjetitelji ostanu duže i troše pametnije i to ne samo u suvenirnicama. Čak su i građani Barcelone izišli na ulice i na ne baš lijep način pokazali što misle o masovnom turizmu gađajući i zaljevajući turiste vodom. Potpuno ih razumijem. Slično se događa i sa Rimom kojeg je 2023. godine posjetilo rekordnih 35 milijuna turista. Ova godina je i Sveta godina (Jubileja) pa se uz pogreb pape Franje očekuje također rekordan broj vjernika. Iz tog razloga Rim je zabranio jednodnevna noćenja. Čak ni do najposjećenije atrakcije, Fontane di Trevi više nećete moći samo tako. Planiraju uvesti sustav rezervacija i simboličnu naknadu od 2 eura za turiste.
I kod nas se neki manji gradovi okreću slow travelu poput Koprivnice koja potiče kulturni i cikloturizam dok Karlovac naglašava svoje rijeke, povijest i opušten tempo života. Umjesto masovnih dolazaka, ciljaju na ljude željne mira, prirode i autentičnih doživljaja.
Kako možeš spojiti slow travel i slow food?
Biraj manje poznata mjesta – sela, planine, manja mjesta uz more
Putuj sezonski – proljeće za koprive i medvjeđi luk, ljeto za bobičasto voće, jesen za grožđe, šljive i vrganje, (zimi ja uglavnom ne putujem)
Razgovaraj s lokalcima – najbolji recepti nikad nisu na internetu osim ako se ne radi o mom blogu hahaha
Piši dnevnik putovanja + recepte – poveži uspomene i okuse, možeš i na Instagramu
Kuhaj po povratku – svako putovanje se tada “nastavlja” u našoj kuhinji
Naravno da je Instagram odigrao važnu ulogu u populariziranju nekih određenih mjesta i da mnogi putuju samo da bi imali što više lokacija i slika koje mogu prezentirati na nekim društvenim mrežama. No i slow travel jednako dobro možemo iskorisitit kao zanimljiv sadržaj za društvene mreže. Možda čak još i bolje jer ćemo na taj način biti originalni. Možda nećemo imati identičnu sliku Barcelone kao tisuće drugih ali imati ćemo jedinstvene trenutke koje vjerojatno nitko drugi nije imao na lokacijama koje tek trebaju da se otkriju. Slow travel ne znači odustati od brojnih putovanja. To znači istinski uživati u njima. Putovanja ne završavaju kad se vratiš doma. Ona se pretoče u teglicu, flašicu ili tanjur. I svaki put kad otvoriš tu teglicu, otvori se i uspomena. Hrana koja nas vrati na mjesto gdje smo bili sretni.
Voljela bih da slow travel i slow food postanu u potpunosti moj način da živim, putujem i jedem sporije, prisutnije i punijeg srca. Znam da to neće uvijek biti moguće jer se poznajem i uvijek mi se bilo najteže zaustaviti, opustiti, otpustiti, usporiti. Ali nadam se da su ovo mali koraci koji će rezultirati velikom promjenom. Probaj i ti – i javi mi kakvi su ti prvi rezultati (ili pošalji fotku pekmeza 😉).