Ni chat GPT ne bi složio bolji naslov od mene, zar ne?
199. Samoborski fašnik
U Samoboru fašnik u Rijeci karneval u Zagrebu maškare u Međimurju poklade ali sve su to različite riječi za ludi i veseli običaj koji u nekim krajevima počinje već Bogojavljanjem, a svugdje završava pokladnim utorkom (dan prije Pepelnice). Ove godine fašnik u Samoboru održao se pod temom “Bliski susret fašničke vrste: od Srakinog gnezda do fašničkih zvezda” potaknut očito velikom količinom van zemaljaca koji dolaze u sve većem broju. 🙂
Mene svake godine put odnosno tradicija i blizina uvijek nanese baš u Samobor. Ipak mi je na dvadeset minuta od kuće i nisu mi potrebni dani priprema i organizacije, osim kad je maska u pitanju. VOLIM tu atmosferu, volim fiškala i sraku, lunapark u koji idem jedino ovdje, vatromet nakon spaljivanja fašnika ali i super koncerte koji se održavaju u ovo vrijeme. Ono što NE VOLIM su cijene krafni koje zadnje dvije, tri godine dostižu cijene gableca u nekim od zagrebačkih kantina. Pa je l’ zaista normalno da krafnu koju smo plaćali 3 kune sad plaćamo tri eura (da stavim u perspektivu 22.60kn)??? I ljudi još stoje u redu kao da ih nikad jeli nisu. Do kud ide ta ljudska pohlepa za profitom? Donuti koji imaju rupu su još i skuplji hahahaha. Ovdje nije riječ o tome je l’ imamo il nemamo za krafnu već o principima!
Video koji smo napravili prije pet godina za potrebe turističke aplikacije koju smo tada stavljali na tržište.
Još kad vidite kako teta iznad langoša/poderanih gaća pali cigaretu i puši iznad ulja… ne može se čovjek ne zapitati nismo li to zapravo i zaslužili. Ja ju nisam opomenula, a nije ni nitko drugi. Dok kao društvo ne postanemo odgovorni i poput Austrijanaca ne zažmirimo na recimo vlasnika psa koji ne pokupi kakicu za pesekom ili vlasnika auta koji parkira na zelenoj površini, teti koja puši iznad hrane koju priprema i sl. dotle ćemo živjeti u društvu kakvom živimo i pričati kako je vani kulturnije, bolje i jeftinije.
Krafnasta skupa čarolija
Stigle maškare, vriska i smijeh,
svuda se širi taj veseli grijeh!
Na glavi perike, nos crven k’o paprika,
nitko ne zna tko je tko – prava je panika!
Na trgu se pleše, skače, pjeva,
netko je vila, netko bucmasta ševa.
Superjunaci i vještice male,
svima su krafne u mislima stale!
Jer što su maškare bez slatkog dara,
krafne pune pekmeza ili čokoladnog sjaja?
Jedna za princezu, druga za vuka,
treća u letu nestane brzinom zvuka!
I dok se maskenbal bliži svom kraju,
krofne još uvijek po zraku padaju!
I tu bi sad pjesmi bio kraj,
da pjesma nije čisti promašaj,
jer krafne su toliko skupe,
da sam skoro pala na dupe.
– Mihaellich🎭🍩😄
Kud je nestao običaj?
Dok sam bila klinka iz Trnja svaka ulica je imala svoju grupicu djece koja su se maskirala i hodala po susjedstvu. Naravno svi susjedi su nas poznavali i najveća je fora bila kad su pogađali tko je tko iza maske. Mi smo obavezno imali pripremljenu neku od tri pjesmice koje sam ispod navela, a bili smo sretni kad smo dobili zaista bilo što. Od jaja, bombona, čokolada, sitnog novaca do naranči i jabuka. Bio je to najveseliji dio godine koji smo uvijek rado iščekivali. Kad sam se udajom preselila u zgrade Novog Zagreba priča je bila sasvim drugačija. Po ulazima se nitko s nikim nije razgovarao, a kamoli poznavao djecu.
Dok su moji bili mali, odlučila sam to promijeniti pa sam s još par roditelja, obavijestila susjede kako ćemo na fašnički utorak navratiti s djecom do njih i da slobodno otvore vrata kako djeca ne bi ostala razočarana. Učili smo ih da na svemu budu zahvalni i da se vesele svakom daru. Bio je to zaista divan period.
Danas nema više djece po vratima. Ako neka grupica i zaluta to je uglavnom tri tjedna prije fašničkog utorka kad ih nitko ne očekuje pa im nespremna otvaram vrata. Najgore mi je što uvijek traže isključivo samo lovu pa mi to malo digne tlak jer ako nešto ne volim to su neodgojena i nezahvalna djeca koja zakolutaju očima ako kažem da nemam sitnog i je l’ u redu čokolada!? Osim njih situaciju koriste još samo Romi pa nije ni čudo što više nitko ne otvara vrata i svi se prave da ih nema doma.
Fašničke pjesmice koje su mi obilježile djetinjstvo i kojih se još samo rijetki sjećaju.
– Danas je fašnik, veseli je dan, dajte nam nešto, pa idemo van!
– Mi smo male maškare, pjevamo za novčiće il za koje jaje, pa idemo dalje.
– Mi smo male maske, došle smo iz Jaske, dajte nama kuna da bu vreća puna.
Osim Samobora u blizini Zagreba možete posjetiti i Žumberačko gorje. Što sve vidjeti i raditi tamo pročitajte u blogovima: SVETA GERA- HODOČAŠĆE PLANINARA i ŽUMBERAK – NETAKNUTA PRIRODA NADOMAK ZAGREBA