RUMUNJSKA – ZEMLJA DVORACA I ŽGANACA

Ljubi, daj molim te promijeni tu radio stanicu i stavi neku lokalnu, pa neću slušat Talijane u Rumunjskoj! Osim što izgledaju kao Talijani i voze kao oni još moram i talijanski slušati….muk…pogled u prazno…Rim, Rimljani, Romani, Romanus, Rumunji…ajme!

Pripreme za Rumunjsku

Vjerojatno nitko nikad s ovih prostora ne bi poželio provesti advent u Rumunjskoj jer nije razvikana niti ima tradiciju advenata poput recimo Beča ali nas je ovog puta sportsko natjecanje starijeg sina navelo upravo na to putovanje. Rumunjska, sretno pomislim ja nakon što sam saznala za natjecanje. Stvori mi se balončić iznad glave i odmah planiram, što, gdje, kako i zašto posjetiti tu zemlju koja nikad nije bila u mojem planu puta. Upakiravam i mamin rođendan u cijelu priču čisto da priča bude zabetonirana i prezentiram svima redom kako bi to bilo predivno iznenađenje da sina iznenadimo podrškom u dvorani i da baku tj. moju mamu za rođendan počastimo ovim “izletom”. Dakle koristim priliku, uzimamo dva slobodna dana, petak i ponedjeljak, spajamo s vikendom i krećemo u avanturu dugu 1100 km tj.15 sati vožnje.

Dižemo se u pet ujutro i krećemo naravno u sedam, dva sata nakon plana iako smo večer prije sve složili i spremili! Vječite jutarnje borbe. Sva sreća da ne idemo avionom! Odabiremo put preko Mađarske što zbog autoceste što zbog izbjegavanja granice sa Srbijom. Tik ispred granice s Rumunjskom skužimo da ona još nije u Schengenu iako je članica EU još od 2007. i da ipak moramo čekati na granici. Da stvar bude bolja od 1.1.2025. Rumunjska i Bugarska postaju dio šengenskog prostora te se ukida kontrola na granicama. Nema veze, smijemo se našim preciznim planovima i tješimo riječima: “neka smo i to doživjeli, ipak nije bila prevelika gužva”. Dok nismo došli u glavni grad Bukurešt i imali što za vidjeti. U gužvi do apartmana proveli smo još dodatnih sat vremena i dodatnih sat vremena uzela nam je vremenska razlika na koju smo skroz zaboravili, zato hajdemo na advent.

Advent u Bukureštu

Advent u Bukureštu smješten je na Piața Constituției, velikom trgu ispred jedne od najvećih zgrada na svijetu. Parlament je to u koji je “utkano” tri milijuna tona mramora, 700 tona bronce i 3.500 tona kristala, no krenimo s “lakšim” temama. 😀

Iako u svaku zemlju odlazim s velikim veseljem, ne vraćam se iz svake zemlje oduševljena. Kako kroz svoje blogove zaista želim dočarati pravu sliku neke destinacije koja je naravno totalno subjektivna ne bih htjela da vas neki moji komentari obeshrabre ili odvrate od neke destinacije. Ja uvijek kažem da je najbolje da sami doživimo i prosudimo određene lokacije jer ne vidimo i ne doživljavamo svi isto. Tako je i priča s Bukureštom počela nakon što nismo od prve mogli naći ulaz apartmana pa smo za pomoć pitali prvu osobu na cesti. Simpatičan mladić rado nam je pomogao i upozorio nas da ne ulazimo u svakakve uličice iako smo se nalazili u strogom centru jer je sve prepuno drogeraša, pijanaca i propalica s kojima se ne bi lijepo proveli. Upalili su mi se svi alarmi jer ako u strogom centru nisam sigurna gdje jesam?

Piața Constituției iliti Trg ustava, jedan je od najvećih trgova u Rumunjskoj i na njemu se nalazi božićni sajam u Bukureštu
Pogled sa "Bukurešt eye" na trg ispred druge najveće zgrade na svijetu

Do sajma ispred zgrade parlamenta vodila nas je tom prigodom za promet zatvorena cesta i prizor na sam “kotač” ispred zgrade parlamenta i sajam bio je wooow. Oduševili smo se i ponudom hrane, atmosferom, finim vinom i relativno OK cijenama. Naime cijene svega su iste kao i kod nas ali hrana je nešto jeftinija. I sve je bilo divno dok nismo skužili da nas svugdje pokušavaju zavaljati. Suprug s plavom kosom do ramena privlačio je pogled gdje god da smo krenuli do te mjere da su ga potezali za rukav i iz zafrkancije dobacivali: “vidi se da si Rumunj!” pa je počeo stavljati kapu kad god bi izlazili u grad. 😀 Iz istog razloga gdje god su nas mogli prevariti tu su nas prevarili hahahaha ali o tome čitajte više u tekstu pod naslovom o hrani.

Dvorci Rumunjske

Iako Bukurešt zbog svoje arhitekture zovu “malim Parizom”, reći ću vam da je to daleko od istine. Ok, možda onih par zgrada na glavnom trgu pored parlamenta podsjeća na arhitekturu Pariza ali tu sve staje. U Bukureštu zaista nemate što vidjeti pa smo krenuli van grada u posjet divnim dvorcima Transilvanije. Onda se posjet divnim dvorcima pretvorio u posjet divnom dvorcu (jednina) jer su to tolike razdaljine da jednostavno ne stignete (ako ste smješteni u Bukureštu) obići u kratkom roku sve dvorce jer su svi daleko i rano se zatvaraju u zimskom periodu, preciznije u 16 ili 17 sati. Tako smo morali birati i naravno odlučili se za onaj najpoznatiji, Bran dvorac.

Dvorac Bran sve je samo ne strašan...dok vam na ulazu ne uzmu malo krvi da provjere je l' ste kompatibilna grupa kako Drakuli ne bi pozlilo...
...još ovako prigodno okićen izgledao je kao kulisa za snimanje neke Disneyeve bajke

Bran dvorac je onaj kultni dvorac koji se povezuje s princem Vlad Tepešom, poznatijim pod imenom Drakula. No tu dolazimo do zanimljive činjenice, a to je da dvorac zapravo nema nikakve veze s njim. Izgrađen je u 14.st i služio je za obranu protiv Turaka, dok se u novije vrijeme tu voljelo skrasiti rumunjsko plemstvo, kraljevi i kraljice. Kako je Tepešov dvorac u ruševinama ovaj je izgledom bio najsličniji tome pa su ga odabrali naravno u turističke svrhe da zamjeni onaj. Meni je ionako bilo svejedno je l’ u njemu Drakula ili ne jer je ovo zaista bio najslađi dvorac koji sam vidjela. Prigodno ukrašen za ovo adventsko vrijeme bio je predivna kulisa za ove čarobne fotke. Kao i na svim mojim zadnjim putovanjima i ovdje je puhao vjetar kao lud! 🙂

Tvrđava Rasnov iznad grada Brašova u neposrednoj blizini dvorca
Etno selo kao muzej na otvorenom odmah ispod dvorca

Smještena u blizini Brašova, na vrhu stjenovitog brda, tvrđava Rasnov jedna je od najposjećenijih srednjovjekovnih atrakcija u Rumunjskoj. Povijest ove utvrde datira iz 13. stoljeća i uključuje opsade, herojske sukobe i srednjovjekovne bitke jer je i izgrađena poput dvorca Bran za zaštitu od turskih i tatarskih invazija. Nakon posjeta dvorcu u ovom mjestu smo otišli na ručak i tada je već pao mrak pa posjet Crnoj crkvi u centru i tvrđavi Rasnov iznad grada na žalost više nije bio moguć.

Ipak saznala sam za legendu koja kaže da su stanovnici tvrđave jednom uhvatili dva turska zarobljenika. Zbog nedostatka izvora vode unutra, natjerali su zarobljenike da iskopaju bunar usred tvrđave u zamjenu za njihovu slobodu. Trebalo im je 17 godina da dovrše zadatak, a jesu li pušteni i dalje je misterija. Bunar ne radi od 1850. godine zbog lomljenja kotača u vitlu bunara. Ipak, mnogi starci iz Rasnova vjeruju da je netko iskoristio bunar kao skrovište dragocjenog blaga koje je stotinama godina ostalo duboko u bunaru. Da sam na njihovom mjestu ja bih popravila to vitlo!

Osim dvorca Bran i tvrđave Rasnov svakako posjetite ako možete najljepši i jedan od najvećih europskih dvoraca, dvorac Hunyadi poznat i kao Korvinov dvorac. Mi smo ga imali u planu ali kako smo uvijek bili u stisci s vremenom nismo stigli do njega na vrijeme. Mogu samo zaključiti da zima nikako nije godišnje doba za posjet Rumunjskoj. Tim više što smo prolazili kroz planinski lanac Karpati i svi od reda komentirali kako bi ovdje bilo lijepo planinariti u proljeće/ljeto.

Rumunjska - sinonim za domaću hranu i žgance

Ponuda hrane na adventu u Bukureštu bila je stani pani. Prvo smo napravili dva kruga s otvorenom vilicom do poda jer se nismo mogli načuditi što sve nude. Nakon gastro ponude na Zagrebačkom adventu gdje je vrhunac klope hrenovke i debrecinke ovdje ne znaš što bi prije. Pečenog mesa svih vrsta, od priloga hrpa povrća, hoćeš pečenog, hoćeš ukiseljenog, žganci na sve moguće načine. Najveći specijaliteti osim mesa su upravo ti žganci (palenta) prekrivena sirom. Vidjeli smo da to jedu dosta i po restoranima. Probala sam i grah s jednog štanda i bio je OK ali ne bolji od onih koje jedem po planinarskim domovima u Hrvatskoj.

Red za onaj mađarski trdelnik bio je 100 metara ali vidi se da dečki znaju svoj posao, a ne kao ovi naši, jedan napikavaju 15 minuta hahahaha. Na sajmu smo probali rebrica, krumpir i miješano pečeno meso kao ovo sa slike. To pečeno meso su nam zavaljali za 30€ jer nismo uopće gledali za što prislanjamo karticu na POS aparat. Naravno suprug je u tom momentu opet bio bez kape na glavi. 😉 Cijeloj gluposti je pridonijela i činjenica kako oni iako su u EU nemaju eure već svoju valutu lei (RON) pa nam se ponekad nije dalo preračunavati. Inače 10 RON-a su 2€.

Uglavnom su svi na štandovima obučeni u narodnu nošnju
Ponuda na božićnom sajmu u Bukureštu

U restoranu u Brasovu svi smo naručili različita jela. Mama je jela mađarski gulaš (Mađari su jedno vrijeme vladali ovim prostorima pa je dosta kuhinje pod tim utjecajem), ja sam probala dimljenu kuhanu vratinu s pire krumpirom, klinac nam je naravno naručio hambi s nekim čipsom, a suprug je probao neke kuhane kobase i pečeno meso sa žgancima. Jedino je on ostao razočaran jer mu je bilo presuho i prepečeno. Sa cugom ta četiri jela platili smo 60€ što je naspram one jedne porcije pečenog mesa na sajmu čista sitnica. Sitnica je i u usporedbi sa Zagrebom gdje za četiri jela više nemamo što raditi ispod 100€.

Nisu sve čaše moje! 😀
Tradicionalna Rumunjska slastica

Tradicionalni rumunjski kolač odnosno slastica je i ova krafna sa slike. Bila je poslužena još topla s preljevom od vanilije i borovnica i zaista je bila preeeefina. Mogu zaključiti da mi je hrana u Rumunjskoj bila fina ali nije bila ništa posebno. Neću je pamtiti po tome kao npr. Grčku gdje sam ostala oduševljena i samo o tome pričala.

Jednu večer sa suprugom sam izašla u centar na cugu. Npr. božićni sajam gasi se u 22 sata dok bircevi u centru rade do ponoći, a neki i duže. U jednom pubu smo popili dva Guinnessa i konobar nam nosi račun za tri Guinnessa i Mohito. Nakon što mu objašnjavamo da smo popili samo dvije pive, vraća se s novim računom na kojem su dvije pive i Mohito. Po treći put objašnjavamo da nismo pili nikakav Mohito i da nam naplati samo dvije pive koje su mi već nakon svega prisjele. Neću ni spominjati da smo u jednom restoranu ostavili napojnicu ne znajući da je napojnica već zaračunata na računu. Tek kasnije mi je bilo jasno zašto su svi konobari prasnuli u smijeh jer najlakše se smijati naivnim budalama poput nas hahahaha.

Rudnik soli - Salina Turda

Rudnik soli Salina Turda vidjela sam negdje na Instagramu i oduševile su me fotkice. Iako nije ni blizu Bukurešta bio nam je relativno na putu kući (samo dva sata dalje od naše rute 😉 ), a kako sam si rekla da to ne smijem propustiti uputili smo se tamo. Moram priznati da nisam ostala razočarana i ovaj najstariji rudnik soli na svijetu stvarno je show!

Pogled sa ovih balkona na vrhu prema igraonici dubokoj 120 metara pod zemljom
Jezero na kojem se može veslati za dodatnih 2€

Prije nekoliko milijuna godina na području Transilvanije bilo je more koje je isparavanjem ostavilo velika prostranstva soli debljine 400 metara. Procjenjuje se da je ovdje iskopano više od tri milijarde tona soli, a narednih 60 godina svijet bi mogao biti opskrbljen solju samo iz ovog rudnika da je potrebno. Sol se prestala iskopavati 1932. godine, a sada je tu muzej s igraonicom u kojoj možete pronaći panoramski kotač, zaigrati mini golf, kuglati, slušati koncerte i još mnogo toga.

Nestvarne kreacije na jezeru sa kojih možete upijati ovu ljepotu
Najniža točka rudnika za posjetitelje upravo je na jezeru

E sad ako ste bili u rudniku soli u Krakovu nećete moći da ne povučete paralelu pa tako i ja moram napomenuti da iako je koncept ta dva rudnika u potpunosti različit više mi se sviđa i radije bih ponovila onaj iz Krakova. Jednostavno ona katedrala od soli i cijeli dojam Krakovskog rudnika me se više dojmio iako je i ovaj za svaku preporuku pa ga nemojte propustiti ako ste u Rumunjskoj. Cijena ulaznice je nekih smiješnih 6 €, a za djecu i umirovljenike i manje. Da se ne prestrašite, unutar rudnika postoji i panoramski lift pa ne morate po stepenicama pješačiti 120 metara gore i dolje. 😉

Ako niste iz Zagreba, a voljeli bi doći na advent u Zagreb pročitajte i blog: KAKO JE GRINCH POSTAO MIHAELLICH i doživite Zagreb iz svoje perspektive!

2 Comments

  • Slobodanka

    Predivna priča, zaista nam opisete sve tako detaljno, kao smo sa Vama. Predivno iskustvo, nama koji nismo bili izazov. Moramo se sloziti sa tim da nam je negde lepse negde manje lepse. Ali uvek sam mišljenja da treba sve videti. Sto više putuješ sve si bogatiji.
    Hvala jos jednom od srca.

    • Upravo tako drago Slobodanka. Ne možemo uspoređivati ako ništa nismo vidjeli i doživjeli. Nekad nije ni bitno je l’ bolje ili lošije nego negdje drugdje jer već sama činjenica da imamo priliku to iskusiti je neopisiva. Naravno za one koji vole putovati poput mene. Drago mi je da sam Vam uspjela dočarati malo ovog putovanja i ove divne zemlje koja još uvijek (što ja jako volim) njeguje svoju tradiciju i običaje.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

error: Kopiranje sadržaja nije dozvoljeno, ali možeš mi se javiti!! :)