FAIL TRAIL

“Svjedoci smo negativnog trenda u kojem se pojedine utrke natječu tko će imati više okrijepnih stanica sa bogatijom ponudom (pa ćete naići na ćevape, kotlovinu i gemište na nekim utrkama), a što je legitiman način da se na taj način privuku natjecatelji.”

Okrijepne stanice

Ovako je glasila jedna od rečenica organizatora Krk n Trail utrke kojom se u mailu htjelo naglasiti zašto neće biti okrijepnih stanica za prve dvije kategorije, odnosno Light i Active. Ovdje se vjerojatno aludiralo na trekk u Zagorju o kojem sam već ovdje pisala i u čijoj ponudi je na okrijepnim stanicama sve navedeno. Ako mene pitate ovo je najnesportskiji način kako se ograditi od činjenice da nećeš natjecateljima osigurati okrepu. Tako da blatiš druge. Nitko ne priča da za okrepu treba biti gemišta ili ćevapa ali da natjecatelje ne može dočekati ni obična naranča ili kanta vode iz koje bi si svi natočili u svoje flašice vodu…dajte najte!

“U postavljanju okrijepnih stanica slijedimo trend i standard najpoznatijih svjetskih trail utrka, a kao što je UTMB, a koji okrijepne stanice ima svakih 20-25 kilometara.” – ORGANIZATOR

Znate koliko ljudi trči/hoda najdužu dionicu na trailu? U ovom slučaju Challenger kategoriju? Od 495 sudionika, njih 69 trči najtežu kategoriju od 24 kilometra! To je manje od 15% natjecatelja, a na ostalih 85% ljudi koji ti nose cijelu utrku zaboraviš i ganjaš trendove??? 

puna elana ne znajući što me još čeka.....
gužva na uskom djelu staze gdje je potrebno malo ovčjih vještina....

Ne bi meni to toliko ni prisjelo jer sam dobila mail pa sam se pripremila na sve navedeno ali što se dogodilo… Dobar dio ljudi je kupio karte odnosno platio startninu na licu mjesta. I tu bi se sad dalo raspravljati o tome što ti sudionici uopće plaćaju jer za tih 20€ ne dobiju ni majicu, obrok, finišersku medalju i originalni startni broj. Ne znam onda što dobiju, sunčanicu valjda hahahaha, a da, možda osiguranje od ozljeda i pivu od !!! 5€ !!!! u noćnom klubu na plaži s kojim imaju deal. 😀 

Skrenula sam s teme, dakle ljudi koji su na licu mjesta platili startninu uopće nisu bili upozoreni da na trasi nemaju okrijepne stanice (što uglavnom svi trailovi imaju) i u jednom momentu negdje na 8. kilometru čujem ja svi nešto njurgaju, prigovaraju, negoduju…. Slušam što je bilo kad imam što za čuti. Ekipa se naravno nije pripremila i ponijela dovoljno tekućine, dolazi najveći uspon, penjemo se na brdo, još pola do kraja, a svi žedni! 

Sunce je grijalo kao ludo, ljudi znojni jedva se penjali po toj kozjoj stazi uz brdo, muž i ja dijelimo zadnje kapi vode s ostalima kojima je stvarno bilo teško i mislimo si je l’ zaista tako teško bilo na neki dio staze donijeti kanister vode??? 

Hvala organizatorima na najavi pa me u ovaj brijeg samo izgurala činjenica da mi muž ispred mene nosi pivu! 😀
Naša okrepa, piva i napolitanke hahaha....

“Krk je, a kao i Pag, specifičan, jer se na dijelove trase utrke ne može doći vozilom, već samo plovilom, a što je veliki rizik, a pošto nam se prethodno desilo već nekoliko puta da okrijepa zbog vremenskih uvjeta – ne stigne na svoje mjesto. Stoga, pola litre tekućine u ruksak više i – to je to!” – ORGANIZATOR

Sve sam rekla, vremenski uvjeti su bili idealni, a dodatnih pola litre, litra na leđima nije mala stvar kad hodaš toliku dionicu, svaki gram se broji! Uostalom trail nije besplatan, a uvala za pristati s čamcem kao u priči!

Zelena politika

“Već nekoliko poslijednjih godina, slijedeći “zelene politike”, odustali smo od plastike na utrkama. Licemjreno bi bilo da se “furamo” na prirodu i ekologiju, a potrošimo toliko plasitke. Stoga, prilikom prijave nećete više dobivati jednokratne vrećice, a na okrijepama više nema jednokratne plastike, stoga, čaša ili bidon u vašem ruksaku, obavezna su oprema.” – ORGANIZATOR

Je l’ i vama već ide na živce kako sad svi žele pod krinkom zelene politike isfurati šparnost. Pa da budu zeleni ne daju ovo, pa da budu ekološki ne daju ono…. Od tolikih sponzora i uplaćene love sudionika osim što nismo dobili okrepu sad više ne dobijemo ni vrećicu sponzora. Možda dotični nisu čuli da postoje papirnate ili platnene vrećice, bio razgradive ili reciklažne vrećice. Možda bi manje licemjerno bilo da se uzima lova sponzora koji su ekološki osviješteni, a ne da je OK pokupit lovu od npr. Zott-a, a isti pudinge pakira u plastiku. Just saying!

Nije sve tako crno

Dugo smo već planirali ovaj trail u Baški. Bili smo na gotovo svim trail utrkama u Hrvatskoj, a na ovoj kao najvećoj, nikada. I bez obzira na sve ovo gore navedeno stvarno nam je bilo predivno. Baška nas je doslovno izula iz gojzi. Trail staza je bila predivna i bez obzira na moju anemičnost i astmu i sve zdravstvene nedaće koje su me snašle uspjela sam bez problema odradit cijelu dionicu od 14 kilometara. 

Večer prije u spomenutom noćnom klupu na plaži imali smo priliku slušati predavanje Davora Rostuhara koji je ispričao svoj putopis pod nazivom “Polarni san”. Inspirativna priča o pripremama i uspjehu ekspedicije na Južni pol čime je postao 26.osoba u svijetu koja je samostalno prešla tu dionicu preko Antarktike. Drago mi je bilo što je mlađi sin mogao iz prve ruke čuti kako u ostvarivanju zadanog cilja nema odustajanja. Hvala Davoru na toj vrijednoj lekciji!

poljubac "slijepog" romantičara
pogled sa crkvice Sv.Ivana na Bašku

Osim trail staze, Baškom prolazi i camino staza! Zatim staza glagoljice koja vas vodi kroz idilične predjele Baške u potrazi za svim kamenim skulpturama slova glagoljice. Tu je i Bašćanska ploča, pa svetište Majke Božje Goričke koje spada u jedno od najstarijih u Hrvatskoj. Zatim u svibnju možete prisustvovati sada već tradicionalnoj Crnoj ovci, festivalu janjetine, individualizma, sporta i kulture. Ma svega ima u toj Baški, mi smo tek zagrebli i sigurno se vraćamo opet!

Ako ste posjetili Bašku ili Krk i imate zanimljive prijedloge što nikako ne propustiti tamo ili neko fora iskustvo, sad je vrijeme da ga podijelite, pišite mi u komentare! 🙂

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

error: Kopiranje sadržaja nije dozvoljeno, ali možeš mi se javiti!! :)