…i onda je Mija z Briga trčal preko Polamanice čez Šaškovu jarugu pa tam ispod Isišća, znaš di je to, dok su ga one naganjele kak ti sto fela dok ga nisu zgrabile. A znaš do su one bile? To ti je bila Pepa pokonja i onaj vrag ispod Milašin, Jančica Mikina. 😉
Bakine priče
Tako nekako su zvučale bakine priče kad je krenula pričati o dogodovštinama iz sela. Nikad ju nisam pitala je l’ su priče istinite jer se to podrazumijevalo. Svaka vještica je imala točno svoje ime ili nadimak, odnosno znalo se iz koje je kuće, a što je ona više pričala o tim stvarnim ljudima i vješticama koje su ih naganjale, moji bratići, sestrične i ja, više bi se skupljali jedan k drugome ispod popluna. Još ako bi na tavanu neki mišić počeo prebirati kukuruz koji je bio gore spremljen u jesen, prestali bi i disati!!!!


Nije baka samo pričala o takvim stvarima. Bilo je tu puno priča i iz Biblije ili je jednostavno prepričavala neke priče koje je čula na radiju jer televizora nije imala. Danas takve radijske postaje više ne postoje ali tada su svaki dan u točno određeno vrijeme puštali priče koje je moja baka vjerno slušala i pamtila kako bi mogla prenijeti nama. No i bez radija najpoznatije priče koje su mi se baš urezale u pamćenje bile su o kraljeviću Marku. Zašto vam to govorim? Jer sam kod posjeta ovog predivnog muzeja kojeg vam predstavljam u nastavku upoznala autora cijele ove priče, nagrađivanog umjetnika Zdenka Bašića.
Ispalo je da su i njemu i meni bake sa Žumberka ali njegova sa Samoborske strane, dok je moja s Krašićke. Tek iz njegovih priča shvatila sam koliko se razlikuju moje od njegovih priča na tako relativno maloj udaljenosti. Naravno priče o coprnjicama su bile prisutne svuda ali sigurna sam da moja baka nije pojma imala tko je Perun, barem se ne sjećam da ga je ikad spomenula. Dok se recimo njegove priče vrte uglavnom oko tog slavenskog mitološkog bića i njemu sličnima.
Muzej zaboravljenih priča
Kuća čudesa iz hrvatskih narodnih predaja odnosno Muzej zaboravljenih priča nalazi se u Ilici 26 i malo je reći da me izuo iz cipela. Fora bi sad bila jača da znate kako mi je na ulazu stvarno pukla sandala pa sam prije svega bosa trčala u Namu po nove sandale, a tek onda se prepustila čaroliji ovog muzeja. 🙂
Iako se Zagreb u zadnje vrijeme obogatio s dosta novih muzeja bez imalo skromnosti mogu reći da mi je ovaj najdraži! No to nije za čuditi ako me poznajete. Eto opet vaših prljavih misli! Nije to jer sam vještica već zato što i sama volim praviti priče kroz svoje fotografije ili blog. Dnevni boravak mi gotovo izgleda kao ovaj sa slike, samo što su moja bića unutar njega malo veća od ovih skrivenih ovdje u ormarima. Naravno i jedu puno više! 😀
Htjela sam reći dosta sad zezancije i ozbiljno predstaviti ovaj muzej ali ne mogu jer kad sam pročitala njihova pravila ponašanja u muzeju opet sam prasnula u smijeh. Jedno od njih je i ovo: “Pažnja, neka od stvorenja ne podnose djecu, a posebno ne razmažena derišta i cmizdrave djevojčice u rozim haljinicama!” Sad znam s kime ne idem! 😀
Molim lijepo pazite koga vodite sa sobom u Muzej zaboravljenih priča i prije toga pročitajte pravila. Ja sam išla s prijateljima iz Nizozemske i odmah ću vam reći da sam bila prekratko jer se njima žurilo vidjeti sto lokacija u jednom danu! Šteta što na ulazu nije pisalo da muzej nije ni za ljude iz Nizozemske koji se nemaju namjeru uvući u priču pa bih ovdje otišla sama i možda prespavala u nekoj od vilinskih kućica! Ako ste poput mene trebat će vam uz čitanje svih priča sigurno dva sata! A ako sporo čitate i više! 😀


Zdenko se zbog svoje disleksije u djetinjstvu poigrao i izmislio svoje pismo kako bi mu bilo lakše čitati. Osim onog vilinskog pisma kojeg sam već spomenula i kojeg samo on zna pročitati, izmislio je i još jedno koje je dešifrirano i može se pronaći u jednoj od knjiga koje se prodaju u muzeju. Moram priznati da tek kad sam vidjela neke izloške u muzeju, povezala sam ovog umjetnika sa spotom Žeđam od Gibonnija jer je upravo on zaslužan za ilustracije u tom spotu. Sve je u muzeju osmišljeno do najsitnijih detalja. Čovjek jednostavno ne može vjerovati da sve to može biti skriveno u jednom umu ali… MOGUĆE JE! Odnosno više nije skriveno, dostupno je svima nama! Mislim da ću poslati otvorenu molbu za posao u ovom muzeju. Netko sigurno mora brisati prašinu hahahaha!!!!
Perunfest
Ako su vas ove priče podsjetile na Perunfest niste daleko od istine jer Zdenko ima prste i u ovome. Perun se spominje u mnogim pričama koje su obilježile ove prostore jer je bio slavenski bog groma i munje. Ipak, ove godine fokus je na Striboru. Kako se ove godine obilježava 150 godina od rođenja Ivane Brlić Mažuranić, spisateljice koja je voljela pisati o mitološkim bićima, prisjetit ćemo se njenog najpoznatijeg lika Stribora. Ako još ne znate tko je Stribor, hitno u knjižnicu ili dođite na ovogodišnji Perunfest dok vas slavenski čuvar šume nije potjerao u svijet mašte iz kojeg nikad nećete pobjeći!


Ovogodišnji Perunfest traje od 28. – 29.9., dakle baš na moj imendan pa neću skrivati da se vidimo tamo! Da ne bi bilo zabune, ove godine festival se održava u Donjoj Lomnici i ulaz se naplaćuje za starije od 6 godina 5€ dok četveročlana obitelj može i za 15€. 🙂
Za još ideja kako iskoristiti vrijeme u Zagrebu, pročitajte i kliknite na blog: ZAGREBAČKIM ULICAMA