ŽUMBERAK – NETAKNUTA PRIRODA NADOMAK ZAGREBA

Samo pola sata od Zagreba nalazi se ova netaknuta zelena oaza koja osim mira i prirode danas pruža i aktivan odmor. Riječ je o Žumberku, parku prirode koji iako se naziva Samoborsko gorje nije samo Samobor već i mnogo, mnogo dalje.

ŽUMBERAČKA PROŠĆENJA

26. srpnja je i oblači se najfinije mašno odijelo. Glancaju se cipelice, rade se pletenice, popravlja haljinica, baka mi stavlja svoje jedine koralde* oko vrata, malu vuricu oko ruke za koju kaže da će jednom biti moja i spremne smo. Sv. Ana na Gornjem Prekrižju, odmah nadomak Krašića glavni je događaj u godini. Skupljaju se tada stričevi, strine, tete, ujne, bratići i sestrične. Dolazi se iz svih krajeva Hrvatske ali i iz Austrije, Slovenije i Njemačke gdje je ko već otišao trbuhom za kruhom. Odjednom se ovaj prazan kraj utrostručuje i svi se grle, ljube i pozdravljaju ispred crkve. Svečana sveta misa uvijek se služi vani ako je lijepo vrijeme, a muškarci se netom prije kraja mise iskradu iz crkvenog dvorišta i naprave red kod Milivoja za pečenku i janjetinu.

Ja sa bakom tražim prvo medičara i obavezno isprobavamo kvalitetu gvirca*. U staklenu čašu medičar nam stavlja odvaljenu gromadu leda i toči gvirc. Bože što paše ovako hladan. Odmah uzimamo dvije flaše da se zasladimo nakon ručka. U vrećicu se obavezno stavlja i čislo*, konjić ili licitarsko srčeko sa nekom lijepom porukicom da imamo za uspomenu. Druga baka kupuje malu Majku Božju, jednu za sebe jednu za mene. Ipak ovo nije običan sajam nego prošćenje, zna se zašto smo došli. 

Djeca i unuci se rastrčali po štandovima. Bake su sada morale i njima nešto da kupe. Naravno da dječaci navijaju za pištolje na barut. To je bio glavni hit na prošćenjima. Pucalo se iz njih sve u šesnaest pa je bilo važno da se kupi i dovoljno kolutova sa barutom. Ja sam bila najstarija od svih unuka pa nisam htjela da bake troše novce i na mene iako su znale kupiti barem neku šnalu*. Meni je ionako najljepši dio prošćenja bio kad bi se poslije svi skupili oko stola i uz smijeh jeli najfinije bakine domaće specijalitete i po skrivećki pili vino koje bi deda donio iz pimnice*. Onda bih trčala preko puta i sve to ponovila i kod druge bake i dede! 😀

30 godina nakon ove priče u bakinoj rubači
Iako se ovaj tamnoplavi fertun nosio oko kuće, a bijeli se nosio na misu, meni se nekako dopalo da baš njegovu ljepotu prezentiram ovo prošćenje

Danas malo drugačije prošćenje. Sveta misa i dalje je tu ali ispred crkve broj ljudi trostruko manji. Nema više ni baka ni djedova, stric ponekad zaluta, bratića i sestrični nigdje na vidiku. Od gvirca ostale samo uspomene jer ovaj koji sada prodaju nije više isti. Možda i je ali onaj uz baku bio je draži. Ipak sretna sam jer su moja djeca sada tu. Održavamo tradiciju živom. Ove godine došla je i televizijska ekipa. Za tu prigodu ponosno sam obukla bakinu rubaču* koja je bila samo za ovakve posebne prilike. Našla sam i neke bijele koralde*. Pletenice su malo modernije. Nakon mise opet red kod Milivoja. Ne kao nekoć ali ipak je red. Klinci troše lovu na tombole u kojima dobivaju samo gluposti ali za to tombola i služi. Sad na ručak idemo kod mojih. Možda će se i moja djeca jednom sjećati prošćenja na Žumberku kod svojih djeda i bake, a ja ću biti “gore” u Žumberku i dočekivati ih kao danas mene moji.

Prošćenje u Vivodini traje i po tri dana. Mise se služe osim na hrvatskom i na slovenskom jeziku, a zabava uz poznato vivodinsko vino i tamburaše traje do dugo u noć.
Prošćenje u Vivodini

Ljetni mjeseci u Žumberku rezerviranu su za misne proslave odnosno prošćenja. Tako osim ovog prošćenja u Gornjem Prekrižju najviše volimo i ono u Vivodini koje se obilježava za Sv. Lovru, 10. kolovoza te ono u Dolu koje se obilježava 15. kolovoza za Veliku Gospu. Vivodina je poznati vinski kraj pa tu onda bude fešta uz vina i muziku do dugo u noć.

Štand sa najdražim medenjakima, licitarima, čislom i gvircom
Nakon reda za hostiju ovdje je najdulji red 😉

RIJEČI I PREZIMENA KOJA IZUMIRU

Vikend je i krećemo kod mojih u Žumberak. U Lučkom glasamo idemo li “starom” ili autoputom. Dečki naravno biraju autoput i kreće promjena vokabulara! 😀

Nisam to prije nikad primijetila dok mi muž prije dvadeset godina (tada tek novopečeni muž) nije uz smijeh rekao: “Jesi ti skužila kako kad god idemo kod tvojih ti u Lučkom mijenjaš naglasak i riječi?” Sad se iz toga smijemo i u šali to nazivamo starohrvatskim govorom. On se i dalje trudi i nema ručka kad kod mojih ne provali neku starohrvatsku pa svi prasnemo u smijeh jer mu ni dvadeset godina kasnije ne leži prirodno. Ja sam u međuvremenu nakon smrti baka i djedova osjetila veliku potrebu da spašavam taj kraj, kulturu i govor od zaborava. Tako u svoju tekicu bilježim sve riječi koje mi spontano po sjećanju padnu na pamet, a puno puta zovem i svoje i provjeravam naglasak i točnost tih riječi. Sad je već počela i mama zvati kad se sjeti neke riječi pa vrijedno zapisujem pored svake i njeno značenje.

Riječi označene * iz teksta pronađite ovdje:

KORALDE – Ogrlica koja je imala nanizane perlice koje su imitirale bisere

RUBAČA – Narodna nošnja

PIMNICA – vinski podrum

ČISLO – žuto roza ogrlica od medenjaka koja je na kraju imala križić (na slici iznad)

GVIRC – slatki alkoholni napitak od meda

ŠNALA – ukosnica, špangica za kosu

VUGORKI – krastavci

GIBANICA – štrudla

FARA – područje koje pripada nekoj župi

BIŽI – bježi (naglasak na drugom slogu)

Groblje je na žalost punije nego ikad i najčešće je mjesto nakon prošćenja gdje se još ljudi susreću. Najčešća prezimena toga kraja su Novosel, Bučar, Bogović, Milašinčić, Bradica, Povrženić, Vlašić, Medven, Jezerinac, Mrakužić…. i gotovo svi imaju i selo koje nosi to prezime. Tako su Milašinčići iz Milašin, Jezerinci iz Jezerina, Medveni iz Medvenove drage, Bučari također imaju selo Bučar iako su raštrkani i po drugim selima, a danas na žalost najviše ih je na nadgrobnim spomenicima. U selu mojih djedova i baka u najbolje dane bilo je stotinjak ljudi. Dok sam ja bila mala dvadesetak, a danas samo dvoje. Ova tužna slika odraz je cijelog ovog kraja. 

PRIRODNE LJEPOTE

Žumberak ima oko 300 km biciklističkih staza i oko 350 km planinarskih ruta. Kraj oko Krašića osim Doline kardinala poznat je i po potoku Slapnici i slapovima Vranjak, Brisalo i 40 metarskom Sopotskom slapu te arheološkom nalazištu Budinjak koje datira još iz 10.st.prije Krista i kojeg je najbolje istražiti slijedeći “Stazu kneževa”.

Prilog o Slapnici u časopisu koji sam čitala u avionu za Island

Kao mala često sam sa roditeljima išla pecati na Slapnicu, ali svaki taj izlet umjesto ribom završio bi vratinom na roštilju. Bili su to bezbrižni dani kad Slapnica nije bila toliko popularna i kad bi gotovo sami uživali u ovom smaragdnom raju. Od 200 mlinova koji su nekada krasili ovaj kraj, danas je u funkciji ostao samo jedan, Draganov mlin. Ipak u potpunosti je obnovljen Medvenov mlin kojeg je obnovila obitelj Medven te Filipovićev mlin koji ima obnovljenu unutrašnjost iako je kotač mlina istrunuo. Mene je baka vodila na mlin u Jezerinama koji sada isto više ne postoji i to mi je bio najljepši dio odrastanja jer sam uvijek voljela gledati kako se žito pretvara u brašno iz kojeg bi mi baka tada spekla najfiniji kruh!

Slika Kupčine sa stranica Turističke zajednice općine Krašić dok iz arhive ne nađem svoje slike

Voljela je baka pričati i svakojake priče o kraljeviću Marku, poslovice, zagonetke ili događaje iz svoje mladosti. Nikad neću zaboraviti prvu zagonetku koju mi je kao djetetu upravo kod mlina u Jezerinama postavila i kaže ovako: Grm grmi, šum šumi, bijela voda van biži*! Što je to?

Napišite mi odgovor u komentarima 🙂

Najviši vrh Žumberačke gore je Sveta Gera koja je zaštitnica poljskih radova, udovica, vrućina, prenoćišta i putnika. Na vrhu Sv. Gere nalazi se crkvica Sv.Jere i mala crkvica Sv.Ilije iz 16.st. (međa između crkvica razdvaja Hrvatsku i Sloveniju) u koju svake godine, zadnje nedjelje u siječnju tradicionalno zajedno sa planinarima idemo na hodočasničko-planinarski zimski pohod. Obično tada bude puno snijega, a nikad neću zaboraviti kad smo prvu godinu nadobudno krenuli sa njima misleći kako je to eto samo malo planinarenja pa je pesek kojeg smo tek udomili dobio upalu mišića i dva dana nije mogao na noge, a puž muž ostavio đon usred planinarenja i bos se spuštao sa Sv. Gere. 😀

Sva sreća danas smo već malo iskusniji pa se ipak na taj pohod pripremamo malo bolje. Staze prema Sv. Geri kreću iz sela Sošice, a odatle se kreće i prema slapu Sopot te prema jami Jazovki u kojoj je otkrivena masovna grobnica žrtava II. Svjetskog rata i danas je zaštićeno kulturno dobro.

VJERSKI TURIZAM

Zadnjih par godina ponosna sam što nam je u faru* došao karizmatičan i sposoban župnik Ivan Vučak koji je Krašić uvrstio u nezaobilaznu hodočasničku destinaciju. Župa Presvetog Trojstva i mjesto čašćenja blaženog Alojzija Stepinca tako je postala centar svih događanja ovoga kraja. Uz crkvu nalazi se i muzej posvećen blaženom Alojziju Stepincu jer je upravo u toj kući proveo svoje posljednje dane u mučeništvu.

Osim kardinala bl. Alojzija Stepinca ovdje su rođeni i kardinal Franjo Kuharić biskup Josip Mrzljak, vojni biskup msgr. Juraj Jezerinac te mons. Matija Stepinac, pa je ovaj kraj oko Krašića poznat i kao Dolina kardinala.

Crkva Presvetog Trojstva

Iako je Krašić nekako uspavano dočekao svoje turiste, vjerujem da će se u narednih par godina otvoriti koji restoran i dodatni sadržaji kako bi se gosti u ovom predivnom kraju zadržali što duže i osjećali što ljepše. Nadam se da će sve molitve izrečene upravo na ovome mjestu pomoći da se ovaj kraj trgne iz zaborava i da se prepozna kao kraj vrijedan posjete jer to zaista i je.

DODATAK: Mjesec dana kako sam napisala ovaj blog u Krašiću je napokon nakon 25 godina otvoren restoran. LENALUX BISTRO & CATERING KRAŠIĆ otvorila je mlada Helena Švalj koja je iz tog kraja čiji roditelji imaju obiteljsko gospodarstvo i bave se proizvodnjom sira kojeg i sama kupujem kad dođem mami u posjet. Izgleda da su se molitve ipak uslišale pa Heleni želim puno uspjeha u radu. Ovaj kraj je definitivno trebao i neku gastro ponudu! 

DOMAĆA KUHINJA

Kuhinja Žumberačkog kraja, barem ove strane od Sošica i Krašića bazira se na domaće meso, piletinu, patku, puru, svinje jer sve su to ljudi uzgajali tamo doma. Tako sam se najviše veselila kad bi bake stavile cijelu kokoš u rol na drva i onda u domaću mast ili u ovom slučaju masnoću koja se iscvrla iz kokoši namočile domaće mlince koje su naravno prije toga ispekle na tabli od šporeta. Salata je uvijek bila sezonska, dakle ili zelena ili paradajz i vugorki* ili naribano zelje. Posebna poslastica bili su vugorki sa vrhnjem i nekad smo to jeli kao zasebno jelo. Krumpir se jeo na sve moguće načine, a najdraži u rolu sa svinjskim rebrima pored kojih je obavezno bila glavica pečenog luka. Ipak ručak nije bio ručak, pogotovo onaj nedjeljni ako se nije jela govedska juha sa domaćim rezancima. Nije se kao danas vikalo pa kaj opet juha, nego se jelo kao da ju nikad jeli nismo!

Od kolača se jela gibanica* a za posebne prilike orehnjača! 😀 To moji i dan danas zovu u zafrkanciji kolač jer sam jedno vrijeme samo gibanice pekla. Meni je najdraža od jabuka dok je većini favorit slana od sira. Štrukli koji su se radili od ostanjka od štrudle i nisu se pekli kao oni u Zagorju već su spravljani na juhu. Popržilo se na masti malo luka, dodalo soli i crvene paprike. Zalijalo sa vodom u koju su se stavili štrukli i to je to. Kad bi bili kuhani isplivali bi na površinu i nestali u trenu! 🙂

Ako na stolu nije bilo kruha kao da nije bilo ničega, bez obzira jel ga netko jeo ili nije! Ni pod razno se nije smio okretati naopako, odnosno na onu zaobljenu stranu i naravno vikendom se uvijek pekao doma. Psima su se kuhali žganci i bez problema bacale kosti i sve što se našlo na stolu. Nije bilo pseće hrane, a nema je ni danas hahahaha.

Danas ima nešto OPG-ova u ovom kraju koji nude domaće specijalitete. Gdje god da zastanete nećete ostati gladni ako volite domaću kuhinju! Ipak ako mene pitate skroz ih je premalo i trebate se dobro pripremiti unaprijed i znati gdje ćete jesti jer “usput” teško da ćete nabasati na neki restoran.

Dnevnu crticu iz seoskog života u Žumberku, jedne tada male Mihaele pročitajte u blog postu: SEOSKI GOOGLE

2 Comments

  • Slobodanka

    Predivnooooo , emotivno, živopisno. Bravo, bravo….!!!

    • Puno hvala draga Slobodanka. Bilo je onako iz srca i vjerujte prepuno emocije i divnih sjećanja.❤️️

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

error: Kopiranje sadržaja nije dozvoljeno, ali možeš mi se javiti!! :)