Jednom davno Bog je posjetio Adama i Evu. Oni su ga kao pravi domaćini srdačno dočekali, malo mu pokazali imanje i predstavili svoju djecu. Tada je Bog pitao Evu ima li još koje dijete koje nije upoznao? Ona je odgovorila da nema! Istina je zapravo bila da nije uspjela oprati svu djecu kako bi čista dočekala Boga koji je trebao doći u posjetu. Bilo joj je neugodno zbog toga pa je slagala kako su to sva djeca koju vidi ispred sebe. Naravno Bog sve vidi, sve zna pa je rekao: ” Što je god skriveno od mene, neka bude skriveno i od ljudi.”
Tako su neoprana djeca postala nevidljiva ljudskom oku i živjela su u brdima i planinama. I dok su ljudi potomci od Adamove i Evine djece koje je pokazala Bogu, vilenjaci su potomci “zamazane” djece koju je sakrila od Njega. Vilenjaci tako ne mogu biti vidljivi ljudskom oku ali imaju sposobnost da to učine ako žele. – PRIČA O POSTANKU VILENJAKA
Najpoznatiji narod vilenjaka u koji vjeruje gotovo 50% Islanđana naziva se Huldufólk. Sva sreća mi nismo vidjeli ni jednoga jer su oni poznati po dobročiniteljskim namjerama i kao pomagači u nesrećama. No ipak se znaju osvetiti ljudima ako se ne poštuje priroda i uništavaju se njihovi domovi. Zato građevinari prije nego grade neku cestu ili objekt zovu konzultante da ustvrde prisutnost vilenjaka na tom području! ;D
OD KUDA KRENUTI NA ISLANDU – RING ROAD ILI GOLDEN CIRCLE
Island ima dva poznata „kruga“ kojima najčešće ljudi kreću u obilazak otoka. Prvi i manji krug je Golden circle s najpoznatijim otočkim atrakcijama, dok je drugi, veći krug poznat kao Circle road i cesta je to koja okružuje cijeli otok. Ovisno o mogućnostima što vremenskim što financijskim odlučujete se kojim putem krenuti. Dakako da oni koji obilaze cijeli otok rade prije svega i manji Golden circle.
Mi smo se odlučili za veći krug pa smo uzeli 12 dana godišnjeg i tako isplanirali cijelo putovanje. Za tih nešto više od 1300 km bilo bi vam možda dovoljno i 7 dana ali to svakako ne bih preporučila jer smo mi i u ovih 12 jedva sve natrpali. E sad još jedna bitna stavka je krenuti u smjeru kazaljke na satu ili obrnuto? Iako smo se u startu odlučili za obrnuto sad mogu reći da je to bila ispravna odluka.
Naime kad iz Reykjavika krenete na Golden circle pa dalje Circle roadom u suprotnom smjeru, ostajete bez daha cijelo vrijeme što od prirodnih ljepota, pejzaža, atrakcija, a i veći broj smještaja nije za odbaciti. Dok u suprotnom smjeru, na istoku, nema gotovo ničega i meni je to zapravo najdosadniji dio otoka koji sam jedva čekala prijeći. Smještaja tamo gotovo da i nema, a da sam prvo vidjela taj dio otoka, a ne onaj koji jesam, pola putovanja bih mislila zašto sam ovdje uopće došla. 😀
No kojim god da putem krenuli nećete ostati razočarani Islandom. Mi smo se u jednom trenutku vozili gore, dolje, lijevo, desno i nisi znao što bi prije i kamo gledao! Možda će vam na kraju presuditi raspoloživost smještaja kojeg na Islandu i nema previše.
GOLDEN CIRCLE
U području Golden circle-a spavali smo dvije noći. Ta kućica je bila u top tri smještaja koja smo imali na Islandu. Nalazila se na jezeru u nacionalnom parku Þingvellir i do svih atrakcija bilo nam je potrebno u prosjeku sat vremena. Na tom području posjetili smo Veliki gejzir odnosno Strokkur gejzir, vodopad Gullfoss, vodopad Bruarfoss, krater Kerið, Almannagjá klanac, Reykjadalur Hot Spring Thermal River te prisustvovali pečenju i degustiranju kruha iz geotermalnog izvora.
Svaka riječ koja završava na “foss” znači da je riječ o vodopadu. Prvi na našem putu bio je Bruarfoss (vodopad mosta) nazvan po kamenom luku koji je nekoć prelazio rijeku. Ovdje smo se prvi puta susreli s naplatom parkinga jer se turističke atrakcije na Islandu uglavnom ne naplaćuju ali zato se naplaćuje parking pored njih jer se svi nalaze na privatnim posjedima. Voda ovdje dolazi s ledenjaka Langjökull i otuda mu ovako nebesko plava boja. Najpoznatiji je i pod imenom “najplaviji vodopad Islanda”.
Nakon Bruarfossa sljedeći na Golden Circle-u bio nam je naravno Strokkur gejzir. Na ovoj lokaciji vjerojatno ćete vidjeti najviše turista na jednom mjestu. Iako se može pročitati kako Strokkur izbacuje vodu svakih 8-10 minuta, to baš i nije točno. Nekad smo morali čekati ni 4 minute, a nekad i po 15. Kako god bilo zadržat ćete se ovdje sigurno da vidite barem pet “bacanja” vode. 🙂
I ovdje kreće naša avantura sa smradom na Islandu. Vi možda jeste znali ali ja nisam, da pola Islanda smrdi na sumpor. Ako ne znate kako sumpor smrdi, zamislite si tucet pokvarenih smrdljivih jaja koje u rukama drži osoba koja istovremeno pušta “golubove”. Dovoljno jasno?! E pa gdje god se nalazi termalna voda tu je i smrad. Još kad skužite da i voda kojom se tuširate smrdi na sumpor, pa toplice u kojima se kupate, pa termalne rijeke koje pokušavate pronaći da se bućnete….uh, dosta mi je smrada za jedan život!
Gullfoss vodopad bio mi je stvarno wooow. Iako sam znala da ćemo za par dana vidjeti gotovo najveći vodopad u Europi, nisam mislila da je moguće da bude veći od ovog. Ovdje smo se zadržali sigurno više od dva sata jer jednostavno na nekim mjestima želite stati, udahnuti, promatrati i još samo malo promatrati. A pogledajte samo dugu. Mogu reći da smo imali sreće uvijek doći na svaki vodopad baš kad su bili savršeni uvjeti za dugu, tako da ona krasi većinu naših slika.
TURISTIČKE TURE
Neke atrakcije na Islandu jednostavno ne možete doživjeti osim ako su u sklopu neke turističke ture. Takva je i recimo Rye Bread tura (Geothermal bakery) koja se sastojala od dva djela. U prvom djelu išli smo na obalu i gledali kako se priprema kruh u geotermalnom izvoru. Zatim smo ga izvadili, stavili u tu vrelu rupu novi kruh koji će se peći 24 sata kako bi dočekao drugu turu gostiju. Nakon toga je uslijedio onaj najbolji dio, degustacija!!! Mislim što reći, isplatilo se svakog centa. Topli slatkasti raženi kruh s maslacem i lososom (po želji). Je l’ može bolje?
Osim kruha još jedna tura koju nismo htjela propustiti bilo je gledanje kitova. Najbolja lokacija za to je iz gradića Husavika. Mislim da cijelu noć nismo spavali od uzbuđenja jer je vjerojatnost da ih tamo vidite 99 %. Island je i poznat po kitovima i ako ih tamo ne vidite ne znam gdje hoćete. Priče da se to ne isplati plaćati jer ti nitko ne garantira hoćeš li ih vidjeti ili ne su za malu djecu. Iz Husavika dnevno isplovi i po tridesetak brodica i svi se vraćaju s osmjehom na licu. Od svih 12 dana koliko smo bili na Islandu samo taj dan kad smo trebali gledati kitove se kiša spustila kao iz kabla, a s njom i neumoljiv vjetar. Taman na našoj turi kapetan je otkazao isplovljavanje i vratili su nam novac.
Gotovo da smo se rasplakali od muke ali neke stvari jednostavno ne možeš kontrolirati. Ipak dočekali smo brodić koji se vraćao i pitali ih kako je bilo. Jedna žena je doslovno vrištala od uzbuđenja što je vidjela kitove da smo ju jedva razumjeli! 😀
Ako vas zadesi ista situacija, a nadam se da neće, slobodno vrijeme u Husaviku možete provesti na par načina. Jedan od njih je nešto fino pojesti, drugi je otići u Muzej kitova u kojem je izložen između ostalog i kostur najvećeg, plavog kita, te posjetiti Muzej Eurosonga koji je otvoren nakon filmskog hita „The Story of Fire Saga” u režiji Willa Ferrella. Znate onu jaja ding dong komediju!
Kad smo već kod zanimljivih muzeja, moram napomenuti jedan koji je također jedinstven u svijetu. Prvo se nalazio u Húsavíku da bi potom bio premješten u Reykjavik. Riječ je o islandskom Falološkom muzeju. Znate kakav je to muzej, s pimpekima je l’ te. Ima tamo pimpeka svih vrsta i sigurna sam da bi se svatko zagledao u nekog njemu zanimljivog. Nedavno je zbirka osim penisa kitova, tuljana, morževa i ostalih islandskih bića dobila i prvi ljudski penis. Doduše na taj su morali malo pričekati jer je donor dožio 95 godina. 😀 O svemu postoji i film The final member, a uz muzej možete uživati u restoranu koji nudi jela falusnih oblika i pivama zanimljivih imena, poput Moby Dick Pale Wh(ale) ili Icelandic Penis Ale (IPA). Pitam se imaju li i penis vilenjaka?! Legolas?
INSTAGRAMIČNE LOKACIJE
Naravno da na Island ne idete zbog Instagrama (samo zbog Instagrama :)) ali kad ste već tamo zašto ne napraviti predivnu fotku. Jedna koja je meni među top 5 lokacija je Reynisfjara crna plaža. One nisu česte osim ako živite na nekom vulkanskom otočju, a sigurna sam da ne živite jer čitate ovaj blog na hrvatskom 🙂
Ova plaža nalazi se među top 10 najljepših plaža svijeta zbog svog predivnog crnog pijeska, jakih valova i neobičnih kamenih formacija koje privlače turiste ali i filmaše. Ondje su snimani Game of Thrones, Star Wars i Mihaellich! 😀
I dok sam prije dolaska na Island jedva čekala da dođem u Myvatn, naručim si čašicu vina i napravim ljubomornima cijeli instagram svijet pozirajući ovako u toploj banji, prioriteti su se promijenili. Čašica vina pa onda još jedna i još khm jedna…bile su nužne da izdržim kupanac ovdje. Neka mi još netko samo prigovori za toplice u Hrvatskoj!!! Naše ne smrde hahahaha, ok malo klor simo tamo ali bolje i to od ovog sumpora za koji imate osjećaj da neće izaći iz vas još mjesec dana. Kažu da se u prosjeku ljudi ovdje zadržavaju 90 minuta. Vjerujte mi to je stvarno puno smrdljivog vremena ali s obzirom koliko je vani bilo hladno odlučili smo fokus prebaciti na ljepše stvari…u čašicu hahaha!!!
SMJEŠTAJ NA ISLANDU
Smještaj na Islandu rezervirali smo nešto više od pola godine ranije. Mislim da je trebalo i prije za ljetnu sezonu ali šta je tu je. Uspjeli smo od ono malo smještaja koji je ostalo izabrati najbolje. Sa cijenama ću vas sad poštedjeti jer o tome sam se raspisala u novom blogu koji možete pročitati OVDJE.
Od 12 noćenja na Islandu, 6 puta smo spavali u drugom smještaju. Nakon prve kućice mislili smo da više ni jedna ne može biti ljepša od te dok nismo došli u drugu (prve slike ispod teksta). Ova možda nije bila unutra ljepša od prve ali je imala najljepši pogled koji smo vidjeli. Sva sreća da smo ovdje ostali tri noći pa smo se nauživali ove lokacije. Od svih kućica koje su vrijedne posjete staviti ću vam linkove tako da imate prilikom planiranja putovanja po Islandu i ove provjerene smještaje.
Ipak, najdraži smještaj zapravo mi je bio i najskuplji smještaj (uvodna slika bloga) ali kontradiktorno tome jedini koji nije imao ni struju ni vodu hahaha. Da dobro ste pročitali. Htjela sam iz prve ruke doživjeti kako je to bilo živjeti na Islandu prije 200tinjak godina u ovim kućicama gotovo ispod zemlje. Iako je noćenje bilo skuplje od svega što smo ikad platili na nekom putovanju, nisam požalila ni jednog centa. Ugasili smo svi mobitele i uživali punim plućima u ovom nevjerojatnom okruženju. Ovčice su nam skakale po krovu i ponekad došle na prozor i provirivale glavicama unutra. Grijali smo se na peć na drva koja nas je uz svijeće obasjavala dugo u “noć” dok smo igrali uno uno. Sva sreća da je ljetno vrijeme i sunce gotovo da ne zalazi jer si ne mogu zamisliti taj mrak ovdje zimi. Ne znam je l’ bi netko od nas po takvom mraku išao i na wc koji je udaljen od kućice ili bi svi čekali jutro. 😀
Nas je gazdarica ujutro počastila prefinim palačinkama i vrčom kave i vruće čokolade. Dečki su rekli da bolju nisu u životu pili. 🙂 Kutur (sigurno se tako ne piše ali tako zvuči ime psa) nas je sve počastio porcijom maženja dok je muž birao koju vestu od svih na zidu izloženih da kupi. I sad pazite ovo….u toj najvećoj zabiti, 8 km vožnje po makadamu od glavne ceste, 75 km od dućana i civilizacije, gazdarica vadi POS aparat i naplaćuje kartično vestu!!! Da pukneš od smijeha! Tjedan dan prije u Mađarskoj nismo u muzej ušli jer ne primaju kartice, a ona ovdje na agregatu naplaćuje veste i klopu!
Zadnju večer klince smo htjeli iznenaditi još jednim neuobičajenim smještajem pa smo bookirali ovaj autobus koji se nalazi u okolici Reykjavika. Jedan autobus podijeljen je na tri smještajne jedinice, a u dvorištu podno ove planine smještena su takva dva. Wc i kupaona su u zasebnom objektu odmah pored autobusa, a stolovi za druženje na livadi ispred. Iako je sve funkcionalno, ne bi ih bilo loše malo obnoviti. Kao da im je pukla guma pa su zapeli u 80-ima. 😉
Nekim smještajima zamjeram nedostatak sjenila odnosno debelih zastora na prozorima jer vam ponoćno sunce ne ide u prilog ako niste laki sa snom. Negdje sam tako vješala deke po prozorima i improvizirala mrak na sve moguće načine. Nije loše ponijeti sa sobom i ona sjenila za oči. Ja sam ih koristila svakodnevno dok dečkima nije smetalo ništa. Smještaj za četvero u kućicama se uglavnom bazira na jedan bračni krevet i dva kreveta negdje u potkrovlju. To je super ako su vam djeca manja i spretna pa se lako penju u ta potkrovlja ali četiri odrasle osobe…hm da mi ih je vidjeti hahahaha. Baš me zanima je l’ bi se vukle slamke tko ide gore, a tko spava dolje u bračnom.
Smještaj koji ima one tople kupke po kojima je Island poznat gotovo je nemoguće rezervirati za ljeto u zadnji čas. Čak ni mi koji smo rezervirali više od pola godine unaprijed nismo našli ni jedan. Naravno ako ne idete u ljetne mjesece već recimo proljeće, vjerojatnost za takvim slobodnim smještajem je veća. Na sjeveroistoku otoka smještaja ima jako malo pa su tamo i cijene napuhane u nebo. Mi smo uspjeli u zadnji čas naći jedan slatki hostel koji je imao sobe s privatnom kupaonicom, a prenamijenjen je ranih 90-ih iz bolnice u hostel. Odlično opremljen, tih i s besplatnom saunom bio nam je jedan od ljepših hostela u kojima smo bili.
HRANA I FERMENTIRANI MORSKI PAS
Nikako da se odlučim hoću li o hrani na Islandu pisati poseban blog ili ne pa da ne odugovlačim krenuti ću ovdje pa gdje završi…. 🙂
Kako bi rekle naše blogerice nisi bio u Veneciji ako se nisi vozio gondolom pa se one voze tek peti put kad dođu hahaha. Isto tako nisi bio na Islandu ako ne probaš fermentiranog morskog psa! Da, baš tu odvratnu smrdljivu namirnicu kao da nam smrada na Islandu nije bilo dovoljno! No nemojmo biti kao da smo u Veneciji četvrti put pa kud sve tud i morski pas. Ostavili smo si ga doduše za zadnji dan ali hej, možemo staviti kvačicu i na to. Najbolje mjesto za probati fermentiranog morskog psa je Islenski Barinn restoran u Reykjaviku u kojem osim morskog psa možete probati onu slatku puffin ptičicu ili peraje kita. Mislim da je to bio i prvi put da sam negdje stajala ispred restorana u redu i čekala svoj stol. A kad smo kod “prvih puta” ovdje smo i prvi put nakon dvanaest dana čuli hrvatski jezik. 😉
Kako su to dečki recenzirali pogledajte u videu. Oni to bolje rade, ja sam se skoro ispovraćala! Stariji sin kaže da bi to bez problema mogao jesti, mlađi nije htio ni probati, a mužu treba rakija da probavi! Na plati za predjelo nalazio se i kit. Moram priznati da mi nije bilo svejedno ali dečki su htjeli sve probati kad već imaju priliku. Ja ga nisam htjela jesti jer osobno ne podržavam ubijenja istih. Naime Island je još jedna od tri države u svijetu u kojoj kitolov nije zabranjen. Sezona lova na kitove traje od sredine lipnja do sredine rujna no potražnja za njima je sve manja pa se očekuje da možda od ove godine kitolov bude zabranjen. I znam da će mnogi skomentirati dvoličnost jer drugo meso jedem. U mojoj glavi je velika razlika između životinja koje se uzgajaju za hranu i onih koje žive u divljini i prijeti im izumiranje, a dalje u debatu neću jer bi mogli do sutra. 😉
Vjerojatno i vrapci već pjevaju kako je sve na Islandu skupo pa tako i hrana. U dvanaest dana samo tri puta jeli u restoranima. Dva puta u Reykjaviku na početku i kraju putovanja i jednom u Husaviku. Ostale dane kuhali smo u smještaju jednom dnevno ili ručak ili večeru. Za po putu smo si nakon doručka radili sendviće i dakle svaki dan bili u dućanu. Tri dana u restoranu koštala su nas više nego svih dvanaest dana po tri obroka dnevno! No bez obzira na cijene ne priuštiti si restoran i probati nešto lokalno, a toliko si već ionako dao za cijelo putovanje meni je totalno smiješno.
Dakle jeli smo bolje nego što smo mislili. Ipak nismo bili na paštetama kako smo se zafrkavali na početku da hoćemo. Islanđani su poznati po ovčetini i ribi tako da nam je ta vrsta mesa bila često na meniju. Sve je već unaprijed napacano i spremno, bilo je potrebno samo baciti na ulje i speći. Za prilog bi si uzeli njihovu već pripremljenu krumpir salatu koja se razlikuje od one naše pripremane sa uljem i octom. Dućani su više nego odlično opskrbljeni i rade do 20 sati, neki iznimno do 21. Alkohol se ne prodaje u sklopu takvih dućana već u specijaliziranim prodavaonicama za kupnju alkohola i vjerojatno je najskuplja stavka u prehrambenom buđetu pa ako niste od alkohola plus za vas.
Kao što vidite muž je sve dane bio mali od tavice dok sam ja bila zadužena za sendviče “za po putu” i doručak. Vreća Čokolina se nosi s nama na svako putovanje. Bez toga jednostavno ne ide jer nema dana da se on kod nas ne jede. I mislim da nema zemlje gdje nemam sliku s Čokolinom na stolu! Je l’ ovo moment kad se javljam Podravki?? 😀 Slatko na Islandu me možda jedino malčice razočaralo. Doduše deserti u restoranu su bili zaista fini ali ne finiji nego u našim restoranima dok keksi i kolači kupljeni u dućanu i nisu bog zna kakvi. S mesom i mliječnim proizvodima je pak totalno obrnuta situacija!
Koliko košta putovanje na Island i na što sve treba pripaziti, čitajte u novom blog postu: KOLIKO KOŠTA PUTOVANJE NA ISLAND
Prijedloge za neke bliže destinacije potraži na: BEOGRAD – SINONIM ZA LUDI PROVOD I NAJBOLJU KLOPU ili OD PAŠKOG TROKUTA DO SIRA…