ZAPADNA TURSKA – PUTEVIMA SV. PAVLA

"Svijet je kao knjiga, a oni koji ne putuju pročitaju samo jednu stranicu"

Ovim citatom Sv. Augustina započela bih ovo nevjerojatno bogato hodočašće nazvano “Putevima Sv. Pavla” jer upravo njegovim stopama krenuli smo u otkrivanje ove zemlje. Danas većinski islamska država nekada je bila prijestolnica kršćanstva iz koje je preko Sv. Pavla ono stiglo u Europu. Uživajte u ovom putopisu!

Istanbul

Na sva svoja putovanja krećem u osobnom aranžmanu osim kada su u pitanju hodočašća. Tada se uputim već provjereno dobrom agencijom Kraljica Mira koju od srca preporučujem zbog svoje stručnosti i najbolje organizacije. Nakon Izraela i Rima ovo mi je treće hodočašće i sva tri prepustila sam ovoj agenciji. Ipak, ovo neće biti JOŠ JEDAN blog o Turskoj niti će se sve svoditi na religijski sadržaj. Ovo će biti “mala” priča o Turskoj ispričana velikim srcem!

Jedan od 140.000 pasa lutalica u Istanbulu
Plava ja, Plava džamija iza mene 🙂

Iako će vam Google reći kako grad Istanbul ima 16 milijuna ljudi istina je malo drugačija. Na tih 16 dodajte još tri milijuna neprijavljenih Turaka i tri milijuna izbjeglica, dakle točnije 22 milijuna. Kako sam Istanbul posjetila u vrijeme ramazana gužve na ulicama bile su puno manje. Ljudi izlaze tek u večernjim satima i možda mi je zbog te činjenice potpun dojam izostao. Na 22 milijuna ljudi u gradu ima tek 5 milijuna automobila. Razlog tomu su visoke cijene poreza pa skupocjenih automobila možete vidjeti tek tu i tamo.

Nasuprot tome grad je poznat po mačkama i psima lutalicama. Veliki psi poput teladi leže na gotovo svakom trgu, ulici, restoranu, klupi i sl. U Zagrebu bih se vjerojatno prepala takvih velikih pasa, a tamo su izrazito mirni i dobroćudni. Svi su čipirani i iako vlasti brinu o njima i navodno ih steriliziraju ja u to nekako sumnjam jer ih ima sve više i više. Ljudi koji psa imaju kao kućnog ljubimca i vode ga na uzici gotovo da i nisam vidjela.

Unutrašnjost Aja Sofije sada je moguće razgledati samo sa drugog kata
Mace su sastavni dio gotovo svakog objekta, a ova je izmamila i suze

Dugo sam su željela posjetiti Istanbul i to ponajviše zbog fascinacije Aja Sofijom. Povijest koja je utkana u ovo zdanje oduvijek me fascinirala ali da ću plakati onog dana kad ju napokon posjetim nisam mislila. Ipak, suze nisu potekle zbog povijesti već zbog jedne mace. Nakon više od 22 godine, ove godine morala sam uspavati svoju macu. Srce je skoro puklo toga dana ali život je nastavio dalje dok se nije pojavila ni više ni manje nego u Aja Sofiji. Identična u dlaku! Gleda mama macu i plače, gledam ja mamu i macu i plačem, gleda dijete mene i baku i macu i plače! Došao muž i gleda dijete i mene i baku i macu i …. 🙂 

Kad smo se dobro isplakali i oprostili kako je i trebalo od naše mace shvatili smo po čemu ćemo pamtiti ovaj trenutak. Mačke zaista iskorištavaju čovjeka hahahaha ne da nam mira ni u Turskoj! Više o Istanbulu i njegovim pričama i lokacijama te vožnji Bosporom pročitaj OVDJE!

Ukoliko ne putuje organizirano nego u vlastitom aranžmanu stavljam vam link za posjet Aja Sofiji kako ne bi stajali u redu jer vjerujte mi gužve su ogromne.

Pamukkale - svjetski najpoznatiji kamenac

Gledala ja prije par godina kako Severina na ovom kamencu pjeva “Ti misliš da sam mirna, mirna, mirna….dok ti spavaš pored nje ….ti nemaš tih manira, nema vitamina D da ti krvnu sliku poprave…. neće ti pomoći andoli, aspirini, kokaini, vatrogasci, doktori tralalala i mrda guzom kao da nema sutra. Umjesto najpoznatije Kapadokije i onih rupa poželjela i ja kamenac. Želja mi se ostvarila i prije nego sam mislila pa sam u ranim dvadesetima već izvadila onaj iz žuči. Shvatila sam da moram biti konkretna u željama pa prije nego sam dobila onaj u bubregu vizualizirala sam ovaj. I eto me napokon tu, stotine Kineza i naš autobus. Sretna što ih nema na tisuće jer još sezona nije počela sjetim se već unaprijed isplaniranih poza u glavi i krećem u akciju…

Ako vas Pamukkale asocira na riječ pamuk, 100% ste u pravu 🙂
Kako je ono Severina to radila?

…kad ono krenula se izmjenjivati tri godišnja doba. Hladni oblaci sa sjevera nosili su kišu i led, vjetar je počeo puhati takvom brzinom da mi je skoro otpuhao sve snove i želje koje sam imala u glavi o ovom mjestu. Kad sam već pomislila kako sam uzalud naručivala haljinu posebno za ovu prigodu u sekundi je nestalo sve. I oblaci i kiša te se pojavilo sunce kao da je oduvijek tamo. Skakutala sam iz jednog do drugog toplog bazenčića dok nisam našla ono do kojeg se nikom nije dalo skakutati. 🙂

Za najljepše slike na Instagramu obavezno morate iznajmiti krila koja u raznim bojama možete naći na štandu pored ulaza. Skidanje obuće je obavezno i nije tako sklisko kako se čini na prvu. Kad razmislim….možda mi je sad žao što nisam iznajmila krila…hahaha

Zašto je negdje vapnenac posmeđio, a negdje je skroz bijel, pitali smo se dok smo busom prilazili ovim vapnenačkim padinama? Kako bi održali bijelu boju vapnenca, Turci određenim danima u godini i na određenim mjestima puštaju po nekoliko sati, čak i dana, ovu toplu vodu kako bi naslage vapnenca ponovno pobijelile. Tamo gdje više ne puštaju vodu vapnenac je potpuno potamnio.

Ulaznice za Pamukkale odnosno Hierapolis iznose 30€. Hierapolis je zapravo bio starogrčki grad pored kojeg se nalazila ova Pamučna palača. Zajedno su upisani na popis UNESCO-ove svjetske baštine. U vrijeme kad smo mi bili proljeće je bilo u punom cvatu pa sam ulovila par nevjerojatnih kadrova kao da snimam dokumentarac za National Geographic. Na vrhu Hierapolisa nalazi se osmerokutni martirij apostola Filipa koji je pokrstio tadašnje stanovništvo ali je i razapet na tom mjestu za vrijeme cara Domicijana, 87.g. Do njega se osim pješice može i kombijem s obzirom na to da se nalazi na uzvisini. Cijena prijevoza kombijem je 6€.

Rimski amfiteatar u Hierapolisu s mačkom na 50. stepenici
Martirij apostola Filipa u ruševinama

U dolini ispod Pamukkalea nalazi se grad Denizli koji u prijevodu znači grad s morem. Ipak Denizli nema more već jezero koje isparava i bogato je mineralima što je pospješilo proizvodnju pamuka do te mjere da ovdje raste najbolji pamuk na svijetu. Godišnje ga proizvedu 700.000 tona. Ovdje su se čak proizveli pamučni ručnici za kraljevsko vjenčanje princa Williama koji su bili namijenjeni gostima i s inicijalima koštali 700€. Takve ručnike nismo dobivali u hotelima u kojima smo odsjedali no ipak najbolja stvar hotela u okolici je što imaju u sklopu noćenja termalne toplice u kojima možete uživati do 22 sata. Jedini uvjet je da imate kapicu za glavu no ako nemate možete ju kupiti na recepciji. Dio toplica koji koristi izvorno toplu vodu od 35 stupnjeva koristite na vlastitu odgovornost uz preporuku da ostanete samo 10 minuta. Blagodati te mineralne vode su neizmjerne. Navodno vas već tih 10 minuta pomladi za 5 godina. Evo ja se jedva prepoznala u ogledalu, a moji me još uvijek traže! ;D

Efez - poslanica Efežanima

Ako ste ikad čitali Bibliju ili na misi čuli čitanje “poslanica Efežanima” i pitali se tko su i odakle oni e pa Efežani su ljudi iz Efeza, a Efez je jedan od najvećih i najzanimljivijih arheoloških lokaliteta svijeta u kojem se nalazi Artemidin hram iz helenističkog doba koji spada u sedam svjetskih čuda. Sad zamislite grad u kojem su se pogani klanjali svemu i svačemu i dolazi od nikud jedan apostol, Pavao koji ovdje na jednom od svoja tri misijska putovanja krene širiti riječ Božju.

Ako nisi bio dobar cap! Ode ruka...
Jednu od najpoznatijih knjižnica svijeta zasjenila je žena koja snima reklamu za vjenčanice 🙂

Kako je Sv. Pavao od progonitelja kršćana postao misionarom, gdje i kako je umro ali i kako je uspio proširiti kršćanstvo u Europu te zašto vrijedi posjetiti Efez pročitajte OVDJE.

Cijena ulaznice za Efez iznosi 40€ i zaista se sve to kamenje ne isplati obilaziti bez vodiča. Iako znam da svima većina tih stvari ispari već do ručka zanimljivo je par puta reći woow na to sve i zamisliti si život tih ljudi koji su ovo područje nastanili još tisuću godina pr.Kr.

Nedaleko Efeza nalazi se bazilika Sv.Ivana evanđelista koju smo posjetili jer se tamo nalazio njegov grob koji je kasnije premješten u Rim. On je uz Pavla bitan za ovu priču jer se nastanjuje u Efezu i osniva kršćanske zajednice. Ipak kršćani nisu bili svuda dobrodošli i zbog širenja evangelizacije na području Male Azije, današnje Turske, Ivana odvode u Rim gdje čudesno preživi paljenje u vrelom ulju. Na otoku Patmosu u rudnicima piše Otkrivenje, posljednju i najznačajniju knjigu Novog zavjeta. Zatim se vraća u Efez gdje je završio ostatak rukopisa i doživio duboku starost. Jedini je od apostola koji nije umro mučeničkom smrću.

Bazilika posvećena ovom svecu danas je u ruševinama
Jedina sačuvana freska unutar bazilike Sv.Ivana

Naravno da bi vidjeli i ovu baziliku koja je u ruševinama, ulaz se naplaćuje 6€. Iako su donirani značajni novci za restauraciju i obnovu ovog mjesta to se odvija puževim korakom. Ipak jedna je od glavnih postaja koju posjećuju kršćani u Turskoj.

Marijina kuća

Mjesto koje me se na ovom putovanju vjerojatno najviše dojmilo upravo je Marijina kuća. Mislila sam da me nakon Izraela ništa više neće tako duhovno dotaknuti ipak ovo mjesto je učinilo svoje. Iako se Crkva Usnuća Blažene Djevice Marije nalazi u Jeruzalemu vjeruje se da je ovdje poživjela svoje posljednje dane. Marija je s gore spomenutim Ivanom došla do Efeza i nastanila se ovdje na Brdu slavuja. Vjeruje se da ju je Ivan poveo sa sobom nakon poznate Isusove rečenice s križa: “Ženo evo ti sina, sine evo ti majke” obraćajući se upravo Mariji i Ivanu kojeg je najviše volio od svojih apostola. Status svetišta dodijelio joj je papa Ivan XXIII., a potom su ga posjetili čak trojica papa, Pavao VI.  1967.god., Ivan Pavao II. 1979.god., te Benedikt XVI. 2006.

Obnovljena Marijina kuća
Molitve, želje i zahvale upućene Bogorodici

Kućicu koja datira iz 1.st. otkrili su krajem 19.st. nakon viđenja koja je nepokretna opatica bl. Anne Catherine Emmerich imala u svojim snovima. Pisac Klemenc objavljuje ta viđenja te svećenici godinama kasnije traže i nalaze po točnom opisu iz tih viđenja ovu danas obnovljenu kućicu.

Ispod Marijine kuće nalazi se izvor vode koji se smatra ljekovitim iako je prava istina ta da je spojen na gradski vodovod nakon što je pravi presušio. Neposredno uz izvor hodočasnici ostavljaju na vrpcama ili papirićima svoje zahvale, želje i molitve upućene Majci Božjoj. Ja sam bila toliko zahvalna na prilici što smo i na ovom svetom mjestu imali misu da vam ne mogu opisati. Iako su se svaki dan svi vadili na ćoravost kad je za vrijeme mise trebalo čitati, ovdje nas je prijavljenih čitača bilo na pretek. 🙂 Ipak, svoju priliku za čitanje dobila sam tek na Cvjetnicu u Antaliji. Ne znam je l’ se za posjetu Marijinoj kući plaća ulaznica jer nisam vidjela nikakve kućice za naplatu ali možda su mi i promaknule jer su svi ulazi na mjesta koja smo posjetili bila već unaprijed plaćena odnosno u cijeni aranžmana pa se nisam previše brinula oko toga. Ispred same kuće nalazi se suvenirnica koju vode časne sestre, a unutrašnjost Marijine kuće se ne smije snimati. Mi smo došli ranom zorom pa na slikama nema drugih ljudi, inače budu velike gužve. Zora je odlično vrijeme da se malo zastane u tišini i upije te moćne duhovnosti ovoga svetog mjesta.

Više slika svakako pogledajte na Instagram profilu Mihaellich ❤️

Uskoro pišem blogove za ove naslove:

Troja

Pergamon i Asklepion

Taurus gorje

Antalija

Zlato, koža i tepisi - naj naj naj

Aquarijum - oduševljenje ispod 5.000t morske vode

Priče o magarcima, ovcama i pijetlovima Turske

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

error: Kopiranje sadržaja nije dozvoljeno, ali možeš mi se javiti!! :)