Otkucala je ponoć i punih čaša i tanjura ušli smo u Novu. Bila je 2019. i to jutro razvaljeni po kauču gledali smo videa raznih vatrometa koji su obilježili prethodnu noć i divili se pogledu na grad i vatromet iznad Zagreba koji se vidio sa Medvednice.
Novogodišnja odluka
Napuhanih želuca donijeli smo odmah novogodišnju odluku kako bi najbolji detox bilo upravo planinarenje. Već sljedeći dan lampice za glavu bile su kupljene i krenuli smo na izazov koji se zove “Jel moguće da idemo na noćno planinarenje na Medvednicu?”
Opremljeni sa standardnom planinarskom opremom (pljoskica sa rakijom, voda, čokolada, sendvići i wc papir) krenuli smo najdražom ali i zahtjevnom Bikčevićevom stazom koja vodi od Blizneca do Puntijarke. Startali smo oko 15 sati kako bi još relativno po danu došli do vrha i kako bi nam lampice potrajale cijelim putem natrag. Uspon do Puntijarke našim prosječnim tempom traje oko sat i pol. Ovisi naravno sve o mojoj kondiciji taj dan jer sam uglavnom ja problem kad se penjemo. Ona pljoskica u ruksaku uglavnom služi za moje oživljavanje. 😊
Prve godine kad smo krenuli na naše sad već tradicionalno novogodišnje planinarenje ništa nije bilo kako sam zamislila. Naime po dolasku u Puntijatku teta kuharica me jako razljutila jer tada još malim klincima nije htjela dati odnosno prodati tek pečenu štrudlu od sira koja je naravno bila zamirisala cijelim domom, a mi smo tada bili gotovo jedini gosti u domu. Rekla im je citiram: to je za sutra!
Nama je to bilo nevjerojatno jer koja je razlika jel prodaš dvije štrudle odmah ili drugi dan, lova je ista, a djeca jedu frišku štrudlu dok ljudi sutra jedu onu od jučer. Tim više me razljutilo jer je odbila djecu, bilo mi je to nevjerojatno ali zato nas Puntijarka više nikad nije vidjela već smo narednih godina istom stazom ispod Puntijarke lijevo skrenuli za Runolist koji nam je od tada postao glavno odredište.
Vještičja posla
Osim toga te godine smo krenuli na planinarenje sa našom pesekicom za koju se ispostavilo da je takav trtaroš da to nisu istine (to joj je ujedno bila i posljednja godina noćnog planinarenja). Stavili smo i na nju lampicu da je bolje vidimo u mraku na što je ona podivljala i prepala se tog svijetla kao vrag tamjana. Doduše nije ona bila jedini micek Trtko. Na oko ¾ staze već gotovo pred sam kraj, Tomica i ja krenuli smo trčati po tom mraku požurujući djecu kao da nas svi vragovi gone. Sva sreća klinci to nisu čuli ali u jednom momentu neki kreštavi glas iz dubine šume počeo se smijati kao iz najgorih horor filmova. Misleći kako nas vještice love trčali smo niz tu stazu preskakujući korijenje i kamenje tolikom brzinom da sam sigurna kako smo postavili novi rekord staze.
Klinci nisu znali što se događa, a nas dvoje u jednom znoju samo smo odgovarali „reći ćemo vam u autu“! Do dan danas ne znamo što je to bilo ali nije ni bitno. Naravno da se sad stalno zezamo iz toga jer su klinci već za glavu veći od nas pa podsvjesno imamo kao veću sigurnost da će nas oni zaštititi. Zvuči glupo kao što je i napisano.
Što i gdje pojesti navečer na Sljemenu
Kako se u veljači 2022. napokon otvorila žičara Sljeme na Medvednici, taman je do Nove 2023. prošlo dovoljno vremena da svi znatiželjnici provjere sigurnost iste pa smo se odvažili provozati žičarom umjesto tradicionalnog planinarenja do Runolista. Zanemariti ćemo što je taj dan puhalo kao ludo i što smo skoro napunili gaće od straha ali sve je to dio iskustva.
Taj smo put umjesto u P.D. Runolist sjeli u restoran Grofica koji se nalazi nedaleko žičare na glavnoj cesti, a svega 15ak minuta iznad Runolista i moram vam priznati da je klopa bila fenomenalna kao i predivna topla ili kako popularno volimo reći cozy atmosfera. Na meniju je bilo svega, od kobasa, krvavica, kiselog zelja, graha, mesa do kuhanog vina i štrudli. Nalaze odmah uz cestu i rade do 20 sati pa je zbog većeg priljeva ljudi sve toplo, friško i dostupno.
S druge strane Runolist koji nam vikendom ima najbolju klopu i to po pristupačnim cijenama, fini domaći kruh, grah sa odličnim kobasama, puricama, patkama, svinjetinom….preko tjedna u kasnim satima ima samo grah koji nije na nekom nivou i hladnu, tvrdu štrudlu. Restoran radi do 19 sati, a ljudi uglavnom nema jer se ne može doći autom, a ovakvih entuzijasta sa lampicama ima jako malo. Nisu imali ni kuhano vino ali to nas nije omelo da odkartamo koju partiju Una i popijemo topli kakao.
Umorna ali ponosna
2023. smo po zadnji put na vrhu Sljemena imali priliku uživati u snijegu jer nakon toga osim što je za Novu toplo i temperature su proljetne, više se ne održava poznata tradicionalna utrka Snježna Kraljica koja je u Zagreb privlačila mnoge obožavatelje skijanja ali i zbog koje su neki spustevi bili natrpani umjetnim snijegom.
Danas, trećeg dana 2024., umorna kao pas od penjanja i spuštanja niz „našu“ tradicionalnu novogodišnju stazu mogu vam reći da sam jako ponosna na sve nas. Ipak se već par godina za redom sa veseljem spremamo, tražimo lampice, krećemo sve kasnije da po mraku idemo i gore i dolje te pozdravljamo sve više ljudi na stazi kao da su svi otkrili ovu čaroliju koju mi proživljavamo (nekako mi je i draže vidjeti iza sebe ljude sa lampicama nego vještice).
Sretna sam i što nas tako male stvari vesele i što nam je srce sve veće kako upijamo svu radost i ljepotu koju nam daje ta čarobna mračna šuma i spoznaja da smo opet zajedno u tome. Nadam se da će potrajati još barem koju godinu!
Kratki vodič za noćno planinarenje
- Osnovna planinarska oprema - hrana, voda, gojzerice, prva pomoć, novci.... 🙂
- Naglavne lampe i rezervne baterije
- Napunjen mobitel
- Dobro društvo
Tko se ne osjeća sigurno krenuti sam ili nema društvo tu je HPD Sokol koji svake srijede organizira noćni uspon na Sljeme. 😉
Za još jednodnevnih ideja pogledaj blog post: Trekk – veselim zagorskim stazama