“Jedan dan štikla, drugi daj gojza, oba dana gemać me odvojza!” Stih je to koji je postao moja zaštitna parola zadnje dvije godine od kad sam se priključila ovom neobičnom i veselom trekk eventu. Naime već dvije godine za redom, na samom početku petog mjeseca, isti vikend imala sam i krizmu i ovaj trekk. Trebalo je to odraditi na nivou pa da vam ispričam kako se kod mene dešava ova kameleonska preobrazba o kojoj u prilog govori ovaj stih!
Zagorje trekk
Reći ću vam iskreno, ono po čemu je ovaj Zagorje trekk najpoznatiji su njegove okrijepne stanice. Svaki trekk ili trail je lijep i poseban na svoj način jer i svaka priroda i staza je posebna na svoj način. Ali prvo što će vas netko pitati kad mu spomenete ovaj trekk je rečenica: “Jel to ono gdje se pije i jede dok trčiš?” 😀
I da, to je zaista nezaboravno iskustvo. Ukoliko niste u onoj grupi kojoj je isključivo cilj trčanje i pobjeda onda je ovo trekk za vas. Pozitivna i vesela ekipa oko vas je zagarantirana. Ono po čemu se trekk ralikuje od traila je što se ovdje morate uz pomoć karte i eventualno kompasa sami snalaziti u prirodi i pronaći najbolji put do kontrolne točke. Sad zamislite kako bude smiješno i zanimljivo kad oni prvi krenu jednim smjerom pa svi krenu za njima. Onda netko skuži da idu krivo pa se svi vraćaju natrag. Pa netko skuži neki prolaz pa krene bez grupe pa oni iza njega viču: Jesi siguran? Pa važu, krenuti za njim ili za onima prvima?!
Onda neki krenu vaditi mobitele i gps pa se pogube još više nego oni bez toga jer se ne znaju usjeveriti ili skužit gdje su. Tada kreću igre povjerenja. Tko izgleda najsigurnije u sebe ideš za njim hahahaha. Tu nastupamo muž i ja! Geodeti po struci karta i gps su nam u krvi. Orijentiramo se po količini promila u zraku. Kad je gusta količina znamo da smo blizu okrijepne stanice! 😀
U zdravom tijelu zdrav duh
Se razme, ova izreka je stara koliko i vegetarijanci ali ipak ovdje se ne radi o tome. Dakako da svatko dođe na trekk sa svojim razlogom i da je nekako najlakša kategorija od 9 km najbrojnija. Ali već sama činjenica da su se ljudi pokrenuli, došli u prirodu trčati i hodati i odabrali ovaj vid rekreacije umjesto onog landranja po shoping centrima već je vrijedno pohvale.
Ne znam jel’ to samo moja percepcija jer se krećem u takvom društvu i na takvim mjestima ali čini mi se kao se ljudi sve više okreću prirodi. Boravku u prirodi, povezivanju sa prirodom, aktivnostima, konzumacijom domaće i zdravije hrane podržavanjem lokalnih opg-ova. Navodno smo među najdebljim narodom u Europi. Ja nemam takav osjećaj jer sam bila najdeblja na ovom trekku! 😀
Od postaje do postaje, a nije križni put
Ovisno o kategoriji na koju ste se prijavili morate proći određen broj kontrolnih točaka. Najlakša kategorija ih ima tri + cilj i jednu okrijepnu stanicu koja vas vrati u život. Kako je ovaj trekk pod pokroviteljstvom HEP-a uz brojne sponzore, organizacija je na vrhuncu, a klope, cuge i muzike ne nedostaje. Na samom startu vas uz vrećicu sponzora dočeka doručak, domaći kolači, orehnjače, makovnjače, rakijice, pa malo narezanog pod 45, a ispod pulta se već toče gemišti. Onda svi puni entuzijazma letimo do prvog uspona, stavljamo ruke na bokove, pušemo, izdisujemo kao da smo pluća ostavili ispod šanka, kometiramo gdje su nam karte i jel staza ista kao prošle godine! 😀
Napokon se dočepamo prvog vrha, dobijemo kartu i kreće akcija. Kontrolne točke su uglavnom malo skrivene i nazvane po nekim toponimima ili obilježjima na terenu pa se prva točka recimo zove “vrba na putu”. Na svakoj kontrolnoj točki je klamerica sa odeređenim brojem rupica kojom precvikate točno određeno mjesto na svom startnom broju. Ukoliko dođete u zadanom roku na cilj, pregledavaju vam se rupice da slučajno neku kontrolnu točku niste preskočili.
Nama to ne igra nikakvu ulogu jer se predugo zadržimo na okrijepnoj stanici pa nikad ne dođemo do cilja u zadanom roku. 🙂
Na cilju vas nakon svega još dočeka grah (koji jedva da pojedemo nakon svega) i jedno besplatno piće po izboru. Odlična muzika zagarntirana je sve do proglašenja pobjednika ali i dalje u noć. Najslađe je vidjeti klince koji se stvarno trude doći među prvima u cilj. Ja se uvijek nadam tomboli jer do prvog mjesta nemam šanse! 😀
Moram napomenuti da je ruta od 9km namjenjena rekreativcima dok su one od 18 i 28km za profesionalce i iskusnije natjecatelje.
Kajbumščak trail ili Zagorje trekk?
Mi se veselimo sljedećem trailu u Krapini pod nazivom Kajbumščak trail. Biti će nam to prvi put na tom trailu ali i prvi put idemo na jaču kategoriju “šumski gujdek” od 13.5km. Naravno zbog imena hahaha!
Kajbumščak trail kreće i zavržava kod nalazišta pračovjeka pa je to idealna prilika da posjetite i muzej ako već niste. Staza ove utrke vas vodi po kotlinama rijeke Krapinjčice te bregovima do vrhova Strahinjčice i Brezovice. Baš se veselim hodati putevima naših krapinjonaca! Kako vam se sviđa ovakav provod u prirodi? Jel vam više odgovara trekk ili trail? Radije bi da vam je staza označena ili da ju sami tražite? Vidimo se?
Za još vikend ideja pogledaj blog postove: Budimpešta i Trst – ništa zanimljivo