NAPULJ – GDJE SMEĆE KRALJUJE, A PIZZA CARUJE

Pulcinella je lik iz popularne talijanske komedije dell’Arte koji ima nos nalik na kljun i crnu masku, te je zlobna i prevrtljiva izjelica. Ta komedija nastala u 16. stoljeću u Italiji, postala je jako popularna u cijeloj Europi, sve do 19. stoljeća. Pulcinella je stoljećima bio duša napuljskog karnevala i danas se smatra simbolom napuljskog stila i jedna je od najpoznatijih maski u Italiji.
Kad ste već u centru Španjolske četvrti obavezno protrljati nos Pulcinelli za sreću!

“Madonna with a Pistol” – Nakon što sam samo zbog njegove izložbe išla u Trst, možete si zamisliti sreću kad sam saznala da ću Benksijev mural uživo moći vidjeti u Napulju. I dok sam barem tri puta prošla pored njega da ga nisam ni skužila kad sam se krenula naslikavati odjednom se stvorila lagana gužvica znatiželjnika koji su krenuli provjeravati što je to meni tako zanimljivo.
Za Napulj kažu da je grad 7 dvoraca, najbolje pizze, grad mafije, duša Italije…. dok bih ja prije rekla da je to grad najvećeg broja crkava po metru kvadratnom. 🙂
Kažu da ih ima oko 1000 većih i manjih te ga zbog toga još zovu i “the city of 500 domes” iliti gradom 500 kupola. Napominjem to zato jer se upravo Bansky svojim muralom “Madonna with a Pistol” dotaknuo kontroverze koja stoji između vjere, kriminala i ovog grada. I kako to obično biva najreligiozniji narod zapravo je neobično praznovjeran. To se najviše vidi na Napuljskim ulicama prepunim crvenih suvenira nalik na papričicu ili rog koji zovu cornicello. Vjeruje se da donosi sreću ali samo ako ti ga netko drugi pokloni, tako da sam otišla doma bez njega. 🙂
Inače do 2010.godine postojao je ovdje još jedan Banksijev mural Djevice sa McDonald’s krumpirićima i kolom ali je nesmotreno prekriven drugim grafitima…šteta!

Nisam vidjela ni jedan tutorijal kako namamiti pauna da otvori rep pa sam pokušavala nekim svojim smješnim šepurenjima ali nije uspjelo. Očito nisam ženska po njegovom ukusu inače bi me već krenuo zavoditi.
Svi koji putuju sa djecom znaju da su zoološki vrtovi nekako sastavni djelovi svakog putovanja. Klincima je to jednostavno zabavno. Ovaj zoološki u Napulju nije ništa posebno, rekla bih da je puno manji od onog u Zagrebu ali sa jednom velikom razlikom. Imaju slonove i žirafe!!!! Nama dovoljno hehehe. Od centra Napulja se ima dosta za voziti vlakom do njega ali nalazi se odmah uz poznati stadion Diega Armanda Maradone pa smo klepnuli dvije muhe jednim udarcem.
Svatko je našao svoju najdražu životinju dok ja svoju teško nađem u nekom europskom zoološkom. Mislim da sam ju vidjela jedino u Berlinskom. Jednom će valjda i mene put nanijeti u Australiji da se pomazim sa koalicom.
Imate vi svoju najdražu životinju? Jednoroge ne priznam! Inače pored zoološkog je tematski restoran uređen u stilu kauboja i indijanaca gdje možete pojesti fine hambiće ukoliko vam bude dosta pizze i tjestenine. 😉

Španjolska četvrt polazište je svakog turista koji se nađe u Napulju. I zaista ovdje nema čega nema. Pršutarnice u kojima se čeka u redu da vam naprave sendvić sa tom delicijom, ribarnice koje se na večer pretvaraju u street food restorančiće sa finim ribicama, brojni restorani i suvenirnice, pekare iz kojih vas mame slastice punjene kremama od pistacije i vanilije, veš koji vam se suši iznad glave te dakako neizostavni murali. Onaj koji nikako ne smijete propustiti vidjeti je mural Maradone. U vrijeme kad smo mi bili trajala je Liga prvaka i cijeli grad je bio ukrašen u plavu i bijelu boju! Nešto posebno za vidjeti! I da ne zaboravim napomenuti u ovom gradu imate dućan sa božićnim figuricama otvoren cijelu godinu. Ja svake godine plačem kako u Zagrebu osim Orašara nemam što za kupiti, a tamo….ukrasa i figurica za jaslice kakve ti srce poželi! Raj za ovakve poput mene. 🙂

Za Pompeje i Vezuv si ostavite cijeli dan. Mi smo si ostavili premalo vremena za Pompeje pa smo došli ni nepuna dva sata pred zatvaranje i sve se svodilo na potragu pimpeka uklesanog u kamenoj cesti kojeg sam vidjela prije pet godina, a koji je u ono vrijeme označavao mjesto bordela. Sliku pimpeka je od prije par godina jer ga ove godine nismo našli, kao ni okamenjene ljude. Jedva jednog! Možete si misliti razočarane muževe kad nisu našli jedino zbog čega se isplatilo doći u Pompeje! ;D

Svakako ih ne preporučujem bez audio vodiča jer će vam se sve svesti na besciljno tumaranje popločenim ruševnim gradom, a to i nije nešto. Dok čekate autobus za Vezuv, ukoliko ga niste rezervirali ranije, načekati ćete se do svoje ture pa se stignete spustiti u podnožje tog gradića i pogledati barem na kratko ostatke Herculanea koji je isto stradao u toj erupciji Vezuva. 

Ukoliko želite biti pametniji od nas stavljam vam link za vođenu turu po Pompejima i Vezuvu, isplati se svih novaca! 😉

Prije nekih pet godina kad sam prvi put bila na Vezuvu i rekla da moram ovdje dovesti i svoju djecu, vrijeme je bilo za umrijet od vrućine. Disali smo na škrge, zgorili svi redom i molili Boga da nam da snage da se popnemo po toj vrućini gore. Sada puna iskustva, namazala sam svima nosiće kremom za sunčanje, ponijela litre i litre vode, ponovila jedno milion puta kako je na Vezuvu kao u paklu i krenula u…….OBLAK!

Pa vam sad opet puna iskustva kažem uzmite i kremu za sunčanje i duge rukave! Put po kojem se penjete je jako sklizak pa obavezno imajte dobru obuću i naravno nešto za piti. Ukoliko pretjerate sa tekućinom na samom ulazu u Nacionalni park očekuje vas suvenirnica sa čučavcem, drugog wc-a nema, a bome ni drveta hahahaha!

Ukoliko se ne želite opterećivati hoćete li ili nećete uhvatiti zadnji autobus za Vezuv, stavljam vam link i preporučujem vođenu turu u kojoj se osim vožnje do Vezuva nalazi i posjet Pompejima. 

Najljepša četvrt u Napulju u kojoj sam bila zove se Stella ili Rione Sanita i nalazi se odmah iznad poznate Španjolske četvrti. Naletila sam na nju sasvim slučajno na putu do katakombi San Gennaro i doslovno me ostavila bez teksta.
Tom četvrti dominira bazilika Santa Maria della Sanita na kojoj se nalazi jedan od najljepših murala u Napulju i prvi na nekom vjerskom objektu. Izradio ga je argentinski umjetnik i govori o pobjedi ljubavi nad strašnom bolešću.
Nedaleko od njega je još mural “Svjetlost” koji predatavlja lica djevojčica i dječaka ovih ulica te mural na liftu koji spaja dvije četvrti i vodi na most nazvan po Maddaleni Cerasuolo.
Lift je besplatan i njime smo se popeli natrag na most sa kojeg sam prvi put i ugledala ovu četvrt. Dok sam istraživala što vidjeti u Napulju ovoga nije bilo nigdje. Stalno se pojavljivalo 15 jednih te istih stvari tako da me ovo skroz oduševilo kad sam naišla. 😊
Inače u ovoj bazilici nalaze se “Čarobne jaslice” koje zaista ostavljaju bez daha. Nisam ih imala prilke vidjeti u živo jer nije sezona Božića ali ako vam se bude dalo probajte ih ukucati u internet ostat ćete stvarno oduševljeni! 🥰🥰
Dakako ima u ovoj četvrti još murala koji nisu stali u objavu ni našli vremena za slikanje, kao i botanički vrt koji se tu nalazi, zatim još katakombi i predivnih crkava ali 4 dana su premalo za to sve!

Katakombe San Gennaro meni su bile dosta dojmljive. Iako su neki od nas mislili kako će dolje vidjeti ostatke ljudi odnosno kosti iz zdravstvenih razloga one su uklonjene. Svejedno katakombe datiraju još iz 2.st., a počele su se širiti i dobivati na važnosti kad su ih preuzeli kršćani. Posebnost kod ovih katakombi je dakako što je tu grob Sv. Gennara, zaštitnika Napulja. U katedrali koja se nalazi odmah uz katakombe čuva se krv ovoga sveca. Tri puta godišnje događa se čudo i zgrušana krv postaje tekuća, subotu uoči prve nedjelje u svibnju, zatim 19. rujna i 16. prosinca. Vjeruje se da ako se krv ne pretvori u tekuće stanje, onda to najavljuje neki nesretni događaj za Napulj. Inače karte za katakombe vrijede godinu dana pa ako ima netko tko planira uskoro put u Napulj rado ću mu poslati iste. Naravno ako poštarina nije skuplja od samih karata hahaha. 😉

Godina dana je prošla ali zato vam stavljam link na kojem možete kupiti karte za ovu vođenu turu, uživajte!

Vrt i samostan Santa Clara jedno je od najposjećenijih mjesta u Napulju. Iskreno ne znam jel to samo zbog Instagrama jer je jako fotogenično ili zato jer ljudi zaista vole umjestnost i lokalitete sa ovako dugom i burnom prošlošću. Kako god bilo vrlo je smirujuće provesti ovdje par trenutaka, saznati tragičnu povijest ovog samostana i napraviti nekoliko odličnih fotki.

Od šest napuljskih dvoraca koliko ih se ima za vidjeti mi smo obišli tri. Sudeći po obleki očito sve u istom danu! 🙂 Kad je grad toliko zanimljiv kao ovaj, dvorci su mi nekako najmanje napeti pogotovo ako su prazni kao ovaj u sredini Castel Sant’Elmo koji se nalazi na brdu Vomero ali opet ima najljepši pogled na Napulj pa ga se isplati posjetiti. Ostala dva sa slike su Castel dell’Ovo i sličnog imena Castel Nouvo. Za Castel dell’Ovo kruži legenda koja kaže da je pjesnik Virgilije u temelje dvorca stavio jaje koje drži cijeli dvorac. Navodno je jaje još uvijek čitavo jer da nije, ne bi bilo više ni dvorca. 🙂 Obožavam legende ali ova mi je najsmješnija i najnevjerojatnija.