Nakon zimskom sna u kojem sam samo ponavljala kako me napustila kreativnost 🙂 napokon je došlo proljeće. Znam da mnogi od vas jedva čekaju proljeće poput mene i vole ono što dolazi s njim. Meni je ispred sunca i toplog vremena na prvom mjestu cvijeće! Pupanje, cvjetanje, sadnja, sijanje, branje, prešanje, čupanje….a sad je na red došao i herbarij. Spoj je to svih mojih ljubavi. Cvijeća i prirode općenito, umjetnosti pretočene kroz to prešano cvijeće u mirisne i šarene slike, postere, plakate, rokovnike, podloške i sl. te druženje i radionice sa ljubiteljima cvijeća koji uz to vole i diy tehnike i kreativna stvaranja koja planiram održati u skoro vrijeme.


Ono što je najbitnije kod izrade herbarija po meni je pravilno prešanje, odnosno postupak nakon kojeg nećemo izvaditi pljesnivo cvijeće. Mene je toga uvijek najviše strah jer tad bacam u vjetar 2-3 tjedna rada i procesa koji su potrebni da bi dobili lijepo prešane biljčice.
Naravno ja ne bih bila ja da si prešu nisam sama izradila (ok uz pomoć supruga ali to se već valjda podrazumijeva hahaha) odnosno nisam ju kupila. U ponudi na netu imaju samo (za mene premale) preše otprilike A4 veličine. To mi je premalo jer osim sitnih cvjetića volim prešati i grane i veliko cvijeće, a dakako stane mi i više cvijeća koje mogu prešati odjednom s obzirom da mi treba u poslovne svrhe. Na početku je to bilo klasično pospremanje cvijeća u papir pod hrpu teških knjiga. Sad sam malo modernija pa imam drvenu prešu koja se na krajevima spaja sa maticama koje onda okrećem dok ne dobijem pravi pritisak.
Najbitnije od svega je da ne čekate savršen trenutak, da kupite prešu, pincete, prave papire i ostale gluposti koje mislite da vam trebaju. Proljetno cvijeće vrlo kratko traje i ukoliko želite ovako lijepe primjerke kao sa slike morate krenuti odmah, sve ostale nabaviti ćete po putu. Vjerojatno vam od prve neće ispasti savršeno, neki cvjetići će izgubiti boju, neki će biti truli i smeđi, neki neće biti oblika kakvog ste htjeli ali to sve nema veze dok god ne napravite prvo prešanje i skužite gdje ste pogriješili pa u sljedećem prešanju popravite stvar.
Vrlo je bitno da ne natrpate cvijeće jedno na drugo, da vam nikako nije mokro ili ubrano za vrijeme rose, da nije debelo odnosno da ga malo zarežete i raširite ako je velik cvijet poput ruže. Ono što ja svakako izbjegavam kod prešanja je bijelo cvijeće. Ni najveći eksperti u prešanju cvijeća neće dobiti bijelu boju nakon prešanja bez da ona posmeđi. Meni je osobno to ružno pa tu boju izbjegavam. Iznimka su vrlo sitni cvjetići poput onih sa voćaka ili tratinčice koje uspiju ostati takve kakve jesu.


Barem jednom ili dva puta u cijelom procesu otvorim herbarij i vrlo nježno promjenim papire koji znaju biti malo vlažni. To je bitno upravo zbog toga ako vam je cvijeće dugo na takvoj podlozi, podložno je truljenju.
Iako se herbarij prije uglavnom koristio u znanstvene svrhe danas je sve više ljubitelja cvijeća i umjetnosti koji tu ljepotu žele trajno pretočiti u umjetnička djela kojima se mogu svakodnevno diviti. I moj herbarij služi isključivo tome. Neke od tih djela moći ćete vidjeti i kupiti u web shopu koji je uskoro gotov, a ono čemu se još više veselim su druženja uz radionice koje planiraju biti u prirodi nadomak Zagreba.
Osmislila sam te radionice kao poludnevno druženje (koje se uglavnom protegne na cjelodnevno hihihi) u nevjerojatno prekrasnoj prirodi, tako što ćemo prvo na livadi i šumi ubrati interesantno cvijeće koje želimo u svom herbariju (tratinčice, šafrane, žabnjak, makove, gavez, kadulju, livadnu zečinu, broćiku i sl.), zatim uz domaće vino i sokove prešati nabrano cvijeće i naučiti kako i na koji način osigurati da cvijeće ispadne onako kako smo željeli. Svaka će dobiti na poklon prešu cca. A4 formata koju nosi sa sobom kući i naravno cvijeće koje ćemo prešati na radionici, a za ručak će se pobrinuti majstor od roštilja koji će osigurati da se ne onesvjestimo od napornog rada! 😊 Za one ekstra kreativne postojat će i mogućnost ukrašavanja preše bojama za drvo, salvetnom tehnikom ili sušenim cvijećem.
Zagarantirano dobar provod očekuje nas u okolici Zagreba, točnije Zeline, a sve zainteresirane molim da prijave svoj interes ili direktno meni u mail ili ispod u komentaru.
Iskaz interesa mi je bitan da vidim kad bi mogla održati prvu radionicu, poslati vam cijene radionice i vidjeti jel imate svi prijevoz ili nekoga treba pokupiti usput, jedete li svi meso ili na roštiljček trebamo ubaciti tofu, tikvice i sl. stvari. 🙂
Svakako mi javite kako vam se sviđa ova ideja, a otvorena sam i za sve vaše konstruktivne prijedloge. Šaljem puno zagrljaja do sljedećeg blog posta! Pusaaaa!