Trst - šoping meka koja to više nije
4:20 ujutro, mobitel zvoni kao lud, a ja ionako ne spavam. Uvijek je to tako pred put, najumornija sam to jutro jer od nervoze da ne zakasnim ili nešto ne zaboravim ne spavam cijelu noć. Rijetko putujem sa agencijama, gotovo uvijek je to u vlastitiom aranžmanu sa svojom obitelji, osim ako neka prijateljica ne pošalje link za putovanje i eto nas u busu ili kad su u pitanju hodočašća i vjerska putovanja ali o tome neki drugi put. Trst, meka za šoping u vrijeme Juge. Jedino valjda moji starci nisu imali love ni za Trst, ostali su išli barem par puta godišnje kao ja na Hrelić, osim što su oni kupovali, a ja uglavnom samo pasem oči.
Danas sasvim nova priča. Trst je grad prepun mladih ljudi koji dolaze na studij, turista koji ispijaju kavicu, ljubitelja umjetnosti koji su poput mene došli na Banksy-jevu izložbu, jedriličara koji dolaze na tradicionalnu tršćansku regatu, ujedno i regatu s najvećim brojem sudionika na svijetu, popularnu Barcolanu te grad Bure.
Naša poznata izreka kaže da se u Senju Bura rađa, u Bakru ženi, a u Trstu umire ali prije nego umre opustoši cijeli grad. Tršćani vole Buru, jer je ona navodno dobra za mentalno zdravlje, a Rino Lombardi je kako kaže otvorio najneuredniji muzej na svijetu, onaj posvećen Buri. Nije puhala na svu sreću kad sam ja bila ali ako je tako dobra za bubice u glavi možda ne bi bilo loše da me okrenula malo i ispuhala po centru. Kruže priče iz 1960. da su Talijani lovili svoje žene po zraku u Trstu koliko jako je puhalo. Šta sa onima koje nisu imale muževe pitam se ja!?


Nesretan broj 17
U „dnevnoj sobi Trsta“ kako Talijani nazivaju ovaj veliki trg Ujedinjene Italije gdje se nalazi ova zgrada “zavjesa”, jednim od najvećih trgova s pogledom na more ( znam za sigurno barem jedan veći na kojem sam bila, a to je onaj u Lisabonu), nisam našla slobodan stol za svoju najdražu Illy kavicu. Čekalo se u redovima na slobodan stol, a moje poimanje uživanja na suncu ne podrazumijeva stajanje u redu za isto. Više sreće imala sam na kanalu Grande pored legendarnog trga Ponte Roso gdje smo se još do nedavno presvlačili na otvorenom. Trebala sam doduše tri puta naručiti kavu da bi dobila svoju dnevnu dozu ali bože moj, došla sam tek do četvrte lekcije u Duolingu gdje me još nisu naučili da grande i lungo nije isto barem kad je kava u pitanju. Uz kavicu ću vam ispričati priču o Talijanima i broju 17!
Naime, putovala sam u subotu 18.3. dan nakon petka 17. koji je Talijani nešto kao nama petak 13. pa nisam doživjela nikakav crnjak ali da sam došla dan ranije tko zna. Priča o broju 17 seže još u daleku povijest, rimsko doba dok se broj 17 pisao naravno ovako XVII. Njegov anagram VIXI značio je na latinskom „živio sam“ odnosno u tom slučaju „mrtav sam“, a kako su ljudi tada i u srednjem vijeku bili mahom nepismeni počeli su da brkaju ta dva pojma i povezuju broj 17 sa smrću i nesrećom. Cijeloj priči pridonio je i događaj s početka 20.st. kad su dva vozača dvije godine za redom na auto utrkama nosila redni broj 17 i poginula. Pogađate, više nema vozača s tim rednim brojem.
Priča postaje toliko nevjerojatna da ne postoji ni jedan autoput u Italiji numeriran tim brojem (iako je trebao da bude), da talijanska aviokompanija nema sjedala u avionu numerirana brojem 17, do toga da je francuski Renault R17 na talijanskom tržištu preimenovan u R177.
Pa ti imaj 17 godina u Italiji. 😊 Ivo Robić ne bi sigurno dobro prošao sa svojom pjesmom „17 ti je godina tek“ ili se ne bi maknuo sa 17. mjesta aktualne top ljestvice. 😉




Legenda o divovima
Jeste se ikada zapitali zašto su na nekim vratima kvake postavljene ovako visoko? Iako priča o divovima nema nikakve konkretne veze s Trstom mora biti ispričana jer smo moja Sandrić i ja naletjele na vrata koja ne može nitko otvoriti osim diva! 🙂 Skočila je od veselja i iako se ne voli naslikavati, kod tih vrata me zamolila da ju slikam. Naime, gdje god putuje kad naleti na takva vrata, slika se pored kvake i šalje slike u grupu (pazite sad ovo) ljubitelja i štovatelja (teoretičara zavjera hihihi) legende o divovima. Po toj legendi na svijetu su prije nas postojali divovi. Navodno za to postoje mnogi dokazi poput kostiju ogromnih ljudi, crteža i slika te naravno ovakvih vrata za koje se s pravom pitate zašto su kvake stavljene ovako visoko?! Naša povijest je prepuna mitova o divovima poput Diva Dragonje i žene mu Mirne. Da, Istra je prepuna legendi o divovima i nastanku rijeka, Pazinske jame i drugih prirodnih pojava. Ipak svi nalazi kostiju koji su nekada postojali u američkim muzejima, nestali su. History channel čak je napravio dokumentarac o toj temi jer i danas ima ljudi koji su posvetili čitav svoj život dokazujući ovu teoriju. Zato sljedeći put kad se budete slikali kod instagramičnih vrata provjerite nije li ih jednom možda otvarao div. 🙂


Nezanimljive zanimljivosti
Po Trstu još nisam pošteno ni zagrebla, a opet Trst je grad koji možete obići u jednom danu no cijeli taj dan biti će vam predivno! O izložbi Banksy-a pisat ću za ljubitelje umjetnosti u drugom blog postu, a dvorac Miramare ostavila sam posjetiti za na ljeto. Ipak se uz dvorac nalazi veliki botanički vrt koji će tada biti u svoj svojoj raskoši, a on me zanima možda i više od samog dvorca. Čitaj treba mi nova haljina za slikanje kod tog dvorca! 🙂
E sad, recite vi meni kako vam se ovo sve sviđa? Jel bi posjetili Trst? Imajte i na umu da još pola nisam ni napisala. Zašto pitam?
Često znam pisati o tome kako svatko na svoj način doživljava određene situacije i to je naravno ok. Ono što bi isto tako trebali usvojiti je da nas druga mišljenja samo dižu na novu razinu i pokazuju nam gdje smo mi u odnosu na njih. Naime, jedna grupica žena iz autobusa na ovom putovanju iskomentirala je pored mene kako niti je putovanje i sve ono što je naša vodička rekla, zanimljivo niti korisno i interesantno. Da sve što su vidjele i čule je dosadno i bez veze! 🙂
Kome je ljepše? Onom tko si da priliku da mu bude lijepo i u svemu vidi nešto što ga obogaćuje ili ovima drugima?
Ako vam se svidjela priča o Trstu možda bi vas mogla zanimati i ona o Napulju! Blog na tu temu pročitajte na linku https://mihaellich.com/2023/04/19/napulj-gdje-smece-kraljuje-a-pizza-caruje/
Pusa svima do nekih novih dogodovština!
2 Comments
Draga Miha… baš sam s guštom pročitala dojmove sa kratkog ali slatkog izleta, jer i svaka lokacija postaje najljepša i najzanimljivija kad si u pravom društvu i još k tome za vrijeme sunčanog dana… A tvoji maštoviti opisi i prepričavanja nikada ne razočaraju :*
Veselim se zasebnom postu o Banksyu te fotkama s izložbe
Hvala ti od srca na ovom predivnom komentaru. ♥ Nadam se da će ti se i ostatak priča odnosno blogova svidjeti i da će ti nešto koristiti ili barem nasmijati! Benksy stiže uskoro!♥