KAKO IMAŠ VREMENA?

Da mi je kuna svaki put kad čujem ovu rečenicu nije da bih živjela na Pantovčaku ali bih imala lijepi auto da se provozam po njemu do Sljemena! 😉

Osim te rečenice često čujem i onu „blago tebi“ i čak mislim da su te dvije izjave usko povezane. Naime blago meni jer imam vremena! Blago meni jer mi je sve u životu posloženo pa mogu samo uživati! Blago meni jer radim ono što volim! Blago meni jer su mi djeca dobra! Blago meni jer mi je muž super! Blago meni u svakom pogledu jer mi je sve s kruške palo, oko ničega se u životu nisam trebala potruditi i sve je samo došlo! 😉

Često je percepcija takva da ako piskaraš tu nekakav blog pa klafraš tamo na nekakvom podcastu pa sređuješ postove na Instagramu da ustvari ništa ne radiš pa imaš vremena za sve to….te gluposti! Naravno da je ovo kontradiktorno već samo po sebi jer čovjek koji piše blog i vodi podcast i društvene mreže i poduzetnik je koji mora voditi svoju firmu i još k tome ima dvoje djece poput mene ustvari ima radni dan koji traje duže od 24 sata, odnosno uskrati malo na spavanju. E sad ja imam dvije tajne kako to sve uspijevam, a nije manjak sna. Razmišljala sam dugo da li da otkrijem tu tajnu velike moći ali čemu blog ako ne razmjenjujemo iskustva zar ne?

Šalim se malo nema tu neke prevelike tajne osim što moram skrenuti pozornost na činjenicu da ljudi još uvijek ne znaju prepoznati stvarni od fejk života koje gledaju po društvenim mrežama. Naime, ako sam nešto u životu uspjela to je privući svog savršenog muža. Za mene savršenog naravno. Zašto to napominjem? Pa upravo zato jer mi ne bi bilo ovo sve moguće da nemam njega. Njegove podrške i pomoći da uskoči kad treba. Velika je zabluda da ljudi mogu sve sami. NE MOGU! Niti trebaju! 

Razapeli su neki dan jednu mladu, moram napisati, a shvatiti ćete i zašto jako zgodnu Britanku koja je rekla da bi žene trebale biti doma, svojim muževima na usluzi, kuhati im, podizati djecu i sve ono što su žene radile 60tih godina prošlog stoljeća. Dakle da ne rade nego budu kućanice. Kako to obično bude najviše me nasmiju komentari ispod takvih tekstova ili videa. Prije nekad bi se naživcirala, danas znam iz kojeg „mjesta“ ljudi komentiraju pa me više ne živciraju nego nasmijavaju. Iako me iznenadilo da je dosta ljudi pozitivno komentiralo u smislu da je to dobro jer su žene danas ionako rastgane između posla i obitelji, kako je stres pojeo obitelji ili naročito žene i kako bi možda zaista bilo bolje za sve da muž ima toliku plaću da žena ne bi trebala raditi, bilo je i komentara poput NIKAD si nemojte dopustiti da ovisite o nekomu. E vidite, ja ovdje vidim svu problematiku ovog svijeta i pošast koja je poharala taj svijet i ljude oko mene. I to ne bilo koje ljude, nego meni najbliže, prijatelje, rodbinu, kumove….a to je razvod! To su prijevare, to su nepoštivanje, to su nerazumijevanje, neslaganje, nedostatak sexa, ljubavi, vremena i sl. Ljudi koji govore NIKAD nemoj ovisiti o nekome su ljudi koji su povrijeđeni, ljudi koji ne žive ljubav, ljudi koji se sami moraju boriti za svoju egzistenciju i koji su razočarani u odnose kao takve. Zašto vam ovo pričam? Jer je to jedan od dva gore navedena razloga zašto sve stignem. Zbog podrške, zbog ljubavi, zbog razumijevanja, pomoći, jesam rekla ljubavi 😉 Sve je lakše u dvoje i laže sebe onaj koji govori suprotno.

U periodu kad sam dala otkaz i krenula u poduzetništvo isto sam “ovisila” o mužu dok nisam sve postavila na noge. Za mene biti samo kućanica nije bilo opcija iako sam velikim djelom dana upravo to ali ni u jednom trenutku nisam osjećala strah ili sram ili nedostatak poštovanja ili nešto četvrto jer sam na suprugovoj plaći. Pa nismo li rekli u dobru i zlu? Mislite da živim u nekom utopijskom svijetu? Ne, nego oboje znamo da moramo poštivati i cijeniti jedan drugog ako želimo uspjeti. Oboje se dajemo maksimalno jer za vezu i brak trebaju dvoje. Oboje znamo da jedino ako dajemo ljubav možemo i dobiti ljubav. I kad smo imali i kad nismo, skupa smo stavili glave i razmišljali kako dalje bez da tražimo krivca za nastalu situaciju. Znali smo da želimo živjeti ljubav i ljubav živimo.

Nadam se da vas nisam pretjerano uzrujala (to je ionako samo moje mišljenje), a ako jesam evo nešto slatko da vam digne šećer. 😀

Moram vam pokazati svog virtuoza u kuhinji koji zaista neke stvari skuha bolje od mene. Naravno izostavit ćemo činjenicu da si moj „vikend“ kuhar uzme cijeli dan za kuhanje pa naravno da to ispadne famozno hahahaha ali ne smijem mu uskratiti pohvale jer neki kuhaju cijeli dan pa ništa ne skuhaju. 🙂

CVEČN KNEDLE iliti KNEDLE SA ŠLJIVAMA

Ovo jelo klinci obožavaju. Naravno radimo ga s domaćim pekmezom ili šljivama, a nekad se zaleti i koja žličica Nutelle ili Lino lade. Po difoltu se nekako zna da ovo jelo radi samo „tata“. Pa možemo reći da je to jedan od njegovih specijaliteta. Dakako trudim se iskoristiti domaći pekmez na sve moguće načine jer ga imamo više nego ikad, a mrežu kupaca još nemam jer se nisam time ni bavila. Tako pekmez osim na kruh ide u knedle, kolače i priloge k mesu. Najviše osim u knedlama vole pekmez u kolaču od maka. Ako želite zaista jednostavan, prefini, a brz desert koji možete napraviti kaj se veli lijevom nogom onda je to ovaj.
Od kud naziv cvečn knedle pitate se? Moja baka je još znala reći i cvićn knedle jer u Žumberku prevladava ikavica pa pretpostavljam da se za šljivu reklo cvića. Ako ima netko tko to može potvrditi voljela bih da se javi.

Grozna sam u davanju recepata onih jela koje sam naučila kuhati gledajući mamu ili baku jer kod mene sve ide odokativnom metodom ali probati ću natipkati ovaj recept.

Lonac krumpira, cca. kila i pol

oko pola kile brašna

Sol i jaje

Čarobne ruke, po mogućnosti tuđe 🙂

Krumpir zdrepate, pomješate sa ostalim sastojcima u veliku kuglu koju onda razvaljate kao na slici, napunite pekmezom ili šljivama, stisnete u kuglicu i stavite kuhati u vruću vodu dok ne isplivaju! Ja ih najviše volim onda uvaljati u prezlu, prepečenu na ulju i posipati šećerom. Dobar tek!

Naljepnice za pekmez od šljiva nalaze se na linku ispod slike 😉
  • Klikom na ovaj link možete skinuti etikete koje isprintate na naljepnice ili A4 papir pa ih izrežete, probušite na jedno ćošku rupicu i objesite sa špagicom oko teglice – Mihaellich naljepnice pekmez šljiva

PATRIKOV NAJDRAŽI BISKVIT OD MAKA

Dodala sam vam i ovaj jednostavan biskvit od maka koji moji klinci obožavaju, a kako se kaže toliko je jednostavan da ga ljevom nogom možete zamutiti i uvijek uspije. 😉

Biskvit

3 jaja

20 dkg šećera

150 ml mljeka

100 ml ulja

15 dkg brašna

15 dkg maka

1/2 pr. za pecivo

Glazura

10 dkg čokolade

80 g maslaca

3 žlice vode

2 žlice šećera u prahu

Sve sastojke izmiksati i peći na 175 stupnjeva oko pola sata. Dok je biskvit još topao premazati ga pekmezom po želji i preliti glazurom.

Ah da, zaboravila sam skoro napisati koji je drugi razlog što sve stignem. Pa VOLJA vjerojatno, bez nje mi ne bi bilo do ničega i jer bih poslije posla sjela na kauč i odmarala. Ali nisam taj tip. Volim stvarati rukama, volim stalno nešto izmisliti i upotrijebiti u svakodnevnom životu. Jako sam hiperaktivna po tom pitanju i guza mi nikad nema mira. Ta sva kreativnost bi me valjda pojela da ju ne prenesem van i ne uobličim u nešto ili korisno ili zabavno.
U sljedećom blogu jedva čekam da vam otkrijem kako brzo, jeftino i jednostavno napraviti teglice za cvijeće ili flance. Dakako uz par trikova kako pelcati neke od najčešćih kućnih biljaka.
Nemojte se ustručavati reći svoje mišljenje ili podijeliti svoja životna iskustva. Ako se netko okuša u izradi ovih slastica neka mi javi kako mu je ispalo, odnosno jel vam bilo fino. Puse svima! 😉

Još naljepnica od drugog voća za pekmeze i sokove možete pronaći na blog postovima: DOMAĆE A NIJE SUSJEDINO i DOMAĆE OD JAGODA! Uživajte u pripremanju domaćih proizvoda i ukrašavanju ovim slatkim retro naljepnicama!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

error: Kopiranje sadržaja nije dozvoljeno, ali možeš mi se javiti!! :)