Proljetno vrijeme zove na proljetne akcije i boravak u prirodi. Imam tu sreću da nedaleko Zagreba imam svoj ispušni ventil koji već uzimam zdravo za gotovo iako vidim kako bi puno mojih prijatelja voljelo imati blizu viksu na koju bi mogli skočiti vikendom. Bez obzira što sam rođena Zagrepčanka vikende sam provodila nadomak Zagreba na selu kod svojih djedova i baka koji su gle čuda živjeli jedni nasuprot drugih. Iako vjerojatno nikad više neću biti u polju žita i srpom žeti pšenicu naučili su me mnogim stvarima koje danas zaista smatram korisnima. Osim radnih akcija mislim i na životne vrijednosti koje su mi nekako spontano usađene, a zatim i na tu povezanost i sklad sa prirodom koja me okružuje što sada smatram izrazito bitnim. Danas na svojem brijegu iskorim iz prirode gotovo sve što se nudi i najviše od svega sam ponosna na svoju smočnicu koja se sva šareni od raznobojnih teglica. Iako to znači da gotovo uvijek sa vikse u Zagreb dolazim umorna kao pas taj umor je najljepši osjećaj koji postoji.
Probrani pekmezi
Prošla godina bila je rodna kao nikad, a višnje i breskve brali smo danima. Plinske boce su se samo izmjenjivale, metri drva skurili, a staklenki nikad nije bilo dovoljno. Revolucija u cijelom postupku pravljenja pekmeza bila je kad mi je prijateljica otkrila lonac na paru. Ukoliko ste u nedoumici zaista ga preporučam. Osim što se sve brže skuha jer se tekućina odvaja od voća pa vam ostaje samo gusta smjesa za pekmez koju ne trebate tri dana mješati da se sok pokuha i dobijete pekmez, nego vam ostaju i litre i litre soka koji možete iskoristiti za sirupe, preljeve ili kompote.
Osim kuhanja pekmeza i zimnice obožavam ukrašavati teglice i staklenke pa ću vam ispod teksta staviti šablone koje možete isprintati i zaljepiti na svoje teglice. Dakako mogu vam poslužiti i kao predložak ili ideja za nešto skroz svoje.
Iako smo obitelj koja će za doručak prije posegnuti za špekom nego pekmezom, svatko u obitelji ima svog favorita pa u frižideru uvijek imam načete tri različite vrste pekmeza. Ovisno tko koju simpatizira često po vrhu zna biti plemenite pljesni ali već smo svi naučili kako se lagano makne pa nas to previše ne zabrinjava. Muž obožava marelicu jer ga to vraća u Pariz hahhaha (ne znam u koji dio Pariza), stariji sin obožava šljivu dok ovaj mlađi koji nikad ništa ne voli preferira višnju jer mu valjda paše malo kiseline (što je čudno jer bi se prodao za kocku čokolade). Ja sam pak pajcek koji sve voli i koji miče pljesan sa svake flašice!
- Klikom na ovaj link možete skinuti etikete koje isprintate na naljepnice ili A4 papir pa ih izrežete, probušite na jednom ćošku i objesite sa špagicom oko teglice – Mihaellich naljepnice višnja
Iskušala sam se i u pravljenju pekmeza od smokava kojih isto imamo na bacanje ali se nisam proslavila kao ni sa pekmezom od kupina, ribizla i aronije. Ovaj od smokava je bio tako bljak boje da je sve podsjećao (oprostite na izrazu) govno dok je ovaj od kupina i ribizla svima zapinjao svojim sitnim košticama za zube. Odustala sam od tih pekmeza i kuham samo ove tri provjerene vrste.
Od svog voća koje mi ostane i ne ode u pekmez pečemo rakiju. To se nekako pokazalo najisplativije i najpametnije jer rakija se ne kvari kao pekmez, a ni ne dosadi kao pekmez! 😀
Neobični likeri
Naravno od nje pravim sad već svoje poznate i fine likere i svake godine dodam još jedan novi na listu. Tako uz liker od višanja, oraha, ribizla i pelina ove godine krećem i sa izradom likera od lješnjaka. Dakako pričam sve o voću koje raste kod mene u vrtu i voćnjaku i nije špricano. Iako živimo u svijetu u kojem ništa više ne uspijeva ako ga prvo ne zatruješ kantom kemikalija, zbog starih sorti koje još uvijek nekako održavam na životu, vodim se filozofijom ako se samo ne izbori da rodi ni ne treba mi, jer špricano mogu kupiti i u dućanu. Kad kažem nešpricano mislim na voće špricano pesticidima dobivenim iz prirodnih izvora, a ne da voćka nikad nije špricana jer to ne postoji više. Isto vrijedi i za gnojiva i kompost.
Inače sve recepte koje imam sačuvala sam od mame i baka, dobar dio sam saznala i od svojim susjeda na viksi koje mi rado daju savjete i koje volim pitati ako zapnem jer i same rade predivne slastice i zimnice. Ovaj liker od lješnjaka ipak sam našla na ineternetu i staviti ću vam recept da i sami probate iako još ne znam jel dobar. Ono što vam isto stavljam su recepti likera i pelina koji su provjereni i nisu me iznevjerili. Moram svakako napomenuti da mi ni jedan liker koliko god se držala recepta nije ispao isto JER….ni rakija svake godine nije ista, a o njoj ovisi kakav je liker bez obzira na voće i začine koje stavili u njega. Dakle rakija mora biti dobra!!!! Ako ju koristite za rane to nije ta hahahahha. I svakako preporučam da bude tropica ili kako je neki zovu lozovača jer ima neutralan okus pa liker neće poprimiti okus po rakiji već voću koji stavljate u rakiju.
Jedini liker koji radim, a nemam za njega glavnu sirovinu je Limoncello. Pravim ga samo kad mi dođu provjereno nešpricani limuni sa mora, a do provjereno najboljeg recepta sam došla teškom mukom. Upravo iz poštovanja prema gospođi koja mi ga je dala neću recept pisati javno jer me tako zamolila.
Ako bilo sa kojim djelom izrade likera ili pekmeza imate problema ili sumnje samo pitajte sigurno ću odgovoriti. Znam da će puno vas zanimati jel u liker od lješnjaka idu prženi ili sirovi lješnjaci, odmah vam napominjem da sto ljudi sto mišljenja. Bitno je samo da su bez ljuske naravno hahahaha😉 No, kako vam ja neću staviti bilo kakav „domaći“ recept od lješnjaka već tradicionalan talijanski 300 godina star recept u njega idu prženi lješnjaci. Naravno to se radi zbog boje i arome koju daju prženi lješnjaci pa je ovaj liker nešto tamniji od klasičnih domaćih likera tog tipa. Doduše ja bih zbog boje i u klasične recepte stavila pržene. 😉
Poznato je da su davnih dana najbolji alkohol imali redovnici i dan danas po npr. Italiji i Njemačkoj imate samostane u kojima se još uvijek proizvode vrhunske pive, likeri, vina i sl. proizvodi, a koje naravno proizvode ti učeni ljudi. Ovo pišem jer ću se zarediti i krećem u takav samostan 🤣 i zato jer ovaj recept potječe upravo od fra. Angelica iz Italije i dakako da zbog svoje tajnosti ovo nisu svi sastojci ali stručnjaci su prepoznali većinu njih koje ću vam staviti u recept, a na vama je da se malo i poigrate. Ako se infiltriram u njihove redove možda i sama dođem do originalnog recepta! 😉
Kad smo kod domaćih pripravaka stavite mi svakako i komentar ukoliko želite da u narednim postovima pišem o uljima za tijelo koje sam radila od lavande ili smilja, medu od lavande ili bora i sličnim proizvodima koje možete iskoristiti ako ih imate oko sebe. Prošle godine sam zasadila jestivu lavandu pa možemo pričati o njenim blagodatima i postupcima izrade različitih proizvoda u prehrambene i neprehrambene svrhe. A sezona je i prehlada pa se tu med od bora pokazao odličnim protiv kašlja.
Ne moram ni napominjati da slobodno sherate ako imate i ako nije tajna svoj provjereni recept za liker od lješnjaka. Mislim da su provjereni recepti puno bolji od neprovjerenih pa makar bili stari 300 godina! 😉
Liker od lješnjaka - Frangelico
380 g oljuštenih prženih lješnjaka sorte Tonda Gentile – naravno ja ću staviti sortu Mihaellich hahahaha, a vi svoju sortu koju imate
½ litre rakije – što finije (ako nemate znate gdje mi se možete javiti 😉)
120 ml konjaka – kojeg imate
½ mahune vanilije
80 ml vode
80 g šećera
Lješnjake nakon prženja na tavici ili u pećnici narežite i staviti u posudu širokog grla te zalijte sa rakijom i konjakom da odstoji 2 tjedna. Nakon toga se sjetite da ste to napravili i ponovno uzmite tu staklenku, procijedite kroz gazu i dodajte u tu aromatiziranu rakiju prokuhan šećer sa vodom i mahunu vanilije. Umjesto mahune možete staviti i ekstrakt vanilije naravno. Zatim flaširajte i zaboravite na to još barem 2 do 3 tjedna. Ako je dobro možete me pozvati na čašicu da proslavimo vaš uspijeh ako pak nije uspjelo javite pa ćemo tražiti novi recept. Kad sam rekla da se slobodno poigrate mislila sam da u ovu bazu slobodno dodate i karamel, cimet, par zrna kakaa ili kave, bobičasto voće, tamnu čokoladu, med, naranču i sl. To su dodaci koji mogu samo oplemeniti ovaj liker jer naime upravo neke od tih dodataka su otkrili u ovom likeru za koji još uvijek svi traže originalni recept. Nemojte staviti sve navedeno jer je poanta da se osjeti lješnjak, a ne ove sve mirodije. 😉
Ovakvu vrstu likera osim na eks volim popiti odnosno staviti u kavu da malo poboljša teksturu dana. Probajte i vi, to je jedan od razloga zašto mi nije bitno jel petak ili ponedjeljak. 😀
Domaći pelin – video
1,5 kg šećera
3 grančice svježeg pelina (cca. 20cm dužina svaka)
5 dcl vode
3 l rakije
1 grančica svježeg pelina
limun
Tri grančice pelina nasjeckati. U posudu staviti šećer i nasjeckane grančice pelina i karamelizirati sve zajedno. Opojni mirisi će se proširiti vašom kućom… Moj savjet je da karamelizirate u većoj, a plićoj posudi, lakše se mješa. Kada je lijepo smeđe, zaliti sa vodom i dobro sve još jednom promješati i neka malo prokrčka, par minuta i isključiti onda vatru. U tu vruću smjesu ubaciti još tu jednu nasjeckanu grančicu svježeg pelina. Promješati i pustiti da se ohladi. SAVIJET- kad ulijevate vodu u tu vruću karamelu probajte to raditi polako da ne ostanete bez kože na rukama I licu jer to voli jako eksplodirati odnosno zapariti se pa budite pažljivi. Nakon toga uliti rakiju, staviti narezani limun, promiješati i preliti u veću staklenu posudu u kojoj to sve zajedno stoji 5 dana. Tada procijedite u prikladne boce i voila…pelinkovac spreman za konzumaciju. Naravno svaku mjeru možete prepoloviti ili podebljati ovisno koliko imate sastojaka. Ako u svojem vrtu nemate pelin možda susjeda ima! 😉
Za još domaćih recepata od bazge ili oraha pogledaj blog postove “Bazga-okus proljeća” i “Orahovac bez oraha” 🙂
5 Comments
Ovo moram probat 🙂
Baš sam, evo, uživala čitajući ovaj post… Da, životna radost otkucava kroz male stvari i daje pravi ritam srcu. ????
Samo dalje naprijed, radosno, poletno i bez aritmije ???? ????
Wooow, toliko vam od srca hvala za ove divne riječi! Pravi su poticaj da nastavim dalje!❤️️
Obavezno! ❤️
Uf…onaj pelin je bio fenomenalan❤️