Strah ili zabava?
Kad bi barem svi uživali u stvarima koje rade kao što ja uživam u ovom svom kreativnom osmišljavanju slika! Ludilo od zabave, posebno za Halloween!
Zavladao je neki ghost trend pa sam pokleknula i izradila par slikica na tu tematiku. Kako vam se sviđaju ove tri spodobe na slici ispod, koje su sve samo ne strašne? 🙂
Nego, svi ćemo se ovaj produuuuuuženi vikend razmiliti po grobljima koje kuda i znam da to zvuči čudno ali baš se volim podvečer prošetati zagrebačkim grobljima kad sve sjaji od bezbroj lampaša. To se ne može reći za ruralna groblja posebice mislim na ono kod mojih u Žumberku od kojeg me jeza hvata od pomisli da me tamo ulovi mrak. Bake bi nam kao klincima pričale koje kakve priče i znam da smo se znali 💩 od straha dok bi ih slušali ali nam je naravno bilo napeto pa ih nismo prekidali već dapače poticali da nam to pričaju. Prije naime nitko nije razmišljao jel djecu strah ili nije i je li neka priča primjerena za njihov mozgić ili nije. U svakom slučaju priče su bile tim zanimljivije jer su po njihovim riječima bile istinite. Sjećam se jedne anegdote kad sam podvečer išla s bakom iz crkve. Bila je velika subota i normalno je bilo po mraku ići doma. Do sela se nikako nije moglo doći nego cestom ispod groblja, a kako me naravno bilo strah, baka je samo u jednom momentu rekla “nikad se nemoj okretati iza sebe i gledati prema groblju”! Oh Bože zašto je to morala izgovoriti?! Ne znam jel bila svjesna što se u meni tog trenutka dogodilo ali ako mi onda nisu ostale trauma ni neće. Naravno obrazložila je ona u tom trenutku tu rečenicu ali moj mozak da se obrani od te trauma ju je očito potisnuo! hahahaha i sama sam se par puta uvjerila u nadnaravno. Da ne govorim koliko puta su me i na koje sve načine moji najmiliji došli “pozdraviti” kad su odlazili.
Bakine priče neću prepričavati jer su mi ionako u magli ali kako me ujak došao posjetiti dok sam s bakom razvlačila tijesto za štrudlu po stolu…e to bih vam mogla ispričati.
Bio je dakako jako bolestan i na neki način svi smo u obitelji očekivalo ono neizbježno. Tijekom ljeta svi smo bratići i sestrične naravno bili na selu. Ipak je tamo najzanimljivije, a kako sam ja bila jedna od najstarijih dok su se drugi igrali mene je baka voljela zaposliti. To sunčano popodne me učila kako se fino tanko razvlači domaće tijesto za štrudlu kad odjednom s police na zidu padne vekerica točno posred štrudle. Moram napomenuti kako je stol bio na sredini kuhinje i kako je ta vurica kao da je dobila krila krenula prema stolu. Baka već navikla na nadnaravne stvari samo je uzela vuricu i bez riječi vratila na policu. Znala je ako reagira da ću se prestrašiti. Par sekundi kasnije vrata od ormara u sobi do su se otvorila i zatvorila na što je baka iskomentirala “pođi u miru”! U gotovo isto vrijeme zazvonio je telefon i baka je samo tihim glasom odgovorila “znam da je umro”.
Halloween ili Holywin?
E sad, zašto je glavni naslov Halloween ili Holywin? Mogao je biti i npr. “sjećanje na naše pokojne” ili “U Madridu pojedu 7 tona kostiju svetaca” ali tko želi o tome čitati? Danas je Halloween pojam za ludu i strašnu kostimiranu zabavu. Osobno me lagano živcira ali samo zato što u meni proradi onaj mali buntovnik koji voli svoju vjeru, tradiciju i običaje pa sam ove godine dodala u naslov i Holywin. 🙂 Znate što je to? Holywin je program koji se organizira uoči svetkovine Svih svetih, a počinje svetom misom te završava predstavom u Bazilici sv. Antuna Padovanskog na Svetom Duhu. Naravno poanta Holywina je da njegujemo i slavimo svoje, a ne pogansko. A na naslov će se odmah dignuti i oni koji podržavaju Halloween i ne vole Holywin i oni koji vole Holywin, a ne vole Halloween…dakle svi!!! 🙂
I da, izazovnije i luđe se kostimirati i partijati nego moliti ali možda baš zbog tog strašnog aspekta ustvari ne preferiram Halloween kao takav. Neki dan sam vidjela djevojku na Instagramu tako dobro našminkanu kao da je pretučena da sam se istinski prestrašila što joj se dogodilo. Baš me uznemirilo dok nisam skužila da je sve to šminka. Možda me naljutilo i to što nisam odmah skužila da je to šminka, naravno i to je moguće. Ali više sam tip za pozitivu i vesela okupljanja drugačijeg tipa.❤
U svijetu u kojem je toliko crnjaka slaviti još jedan…hvala lijepa. Možda da nemamo svoje maškare bih razumjela ali imamo zar ne? Zašto onda ne podivljamo i zabavljamo se kad su naše poklade? Danas više nitko ni ne ide u maškare. U gradu danas pokucati na vrata i otpjevati neku pokladnu pjesmicu je ravno hodanju po Marsu. Ako se neko dijete slučajno i drzne remetiti taj popodnevni mir nekom pjesmicom onda mu se naravno vrata ne otvaraju ili se otvore ali ode praznih ruku.
Onda si opet mislim jesam li možda samo ostarila? Pa i to je moguće! 🙂 Nije da nikad u životu nisam izdubla bundevu, jesam. Jesam li ikada pojela tematski kolačić pripremljen za Halloween? Jesam. Jesam li imala neku dekoraciju vještice i bundeve? Jesam. Jesam li se ikad zamaskirala u vješticu? Jesam.
S kojim pravom ja sad onda pametujem pitate se?! Nemam opravdanje. Dok su klinci bili mali voljeli smo izvoditi neke diy sitnice pa se među njima našlo i zafrkavanje uz rezbarenje bundeve. Naravno onda sam se uz sve zabavljala. Danas si ipak biram zabavu koja mi paše i nekako sa Halloweenom više ne rezoniram. Opet s druge strane, period oko Svih Svetih uvijek bude mističan. Groblja, svijeće, magla koja se nekako uvuče u veći dio dana, pa mi više paše molitva nego glupiranje sa bundevom! ;D
Možda će zvučati čudno ali ove godine je bio baš predivan ovaj produženi vikend za Sisvete. Lijepo vrijeme, boravak u prirodi, na groblju, familija koju jedva čekaš vidjeti 😅😅😅, nove zgode i nezgode među rodbinom, mamin ručak, hrpa kolača i orehnjača, vrijeme bez Instagrama…čak puna tri dana 🤣🤣🤣
I kad sam napokon krenula pripremati post na Instagramu za Dušni dan, pitam svog puža muža što misli o slici na kojoj lebdim? Naime nikad još nisam stavila sliku samo eto da stavim, možda bih trebala ali jednostavno to ne radim. Volim uvijek imati ili neku poruku vezanu za sliku ili sliku samu po sebi malo drugačiju od svega viđenog ili kombinaciju svega skupa…uglavnom, znajući moju naviku pita on mene što želim poručiti ovom slikom? Da mi je toliko predivno sa njim da lebdim od sreće?🤣🤣🤣🤣
Odvalila sam od smijeha na tu konstataciju pa neka mu bude ovaj put. Dakle slika gdje nema veze sa Dušnim danom nego sa mojom srećom dok sam uz njega!!!😍😍😍
Prošla mu je ova fora samo zato jer mi ovaj pms nije baš nešto pa sam dobro raspoložena! 🤣🤣
Pišite mi slobodna svoja promišljanja. Kako vi doživljate Halloween. Jesam li postala preosjetljiva? Pišite mi i kako gledate na fotografije koje obrađujem. Volite li više skroz prirodne ili sa malim tvistom?
Jeste li staromodni poput mene pa više ne slavite Halloween ili se ipak ludo zabavljate?
Veselim se vašim komentarima i našem ćaskanju!
p.s. Dakako ako želite da više pišem o tome kako nastaju ovakve slike s nekim videom “how to” bilo bi mi drago čuti pa ću napraviti video ili tekst o tome.